Nova Evropa

umerenosti, dok nakon dva-tri meseca пе usledi prva »crvena sedmica« {juma 1914), |

| Ni novi, teži dogadjaji, koji se mastavljaju posle avgusta 1914, ne menjaju logiku socijalističke borbe. Kada je došla Musolinijeva secesija, rupa Turatija ne dobija ništa, a Stranka za vreme Rata potpada pod uticaj apstraktnog revolucijonar= stva G. M. Seratija, Uticaj Turatija morao je da se svede na uski okvir parlamenfarne drupe, koja je за родогтепјет б1еdana i ogdovarama od Siramke, Ali mi to nije bilo dosta, jer uprava Stranke i Serafti bili su povučeni boljševičkom strujom, koja je još više uzburkala mutni perijod godina 1919—20, Detaljno pričanje dogadjaja ovoga perijoda, i idućeša, koji je odmah zatim sledovao a Кој зе završio pobedonosnim »pohodom na Rim«, ne spada u kratku bijografiju, Stoga ćemo ih preći u frku, Na longresima Stramke, koji su nastavljeni od komca Rata pa dalje, Turatijeva grupa stalno je ostavljana u manjini, iako je u tome vremenu Turati imao čast da bude najviše traženi, i napadani, govornik ma kongresima i izbornim skupštinama Stranke, Kada se u oktobru 1922 (Kongres u Rimu) rešilo izdvajanje Turatijeve grupe {Socijalističke Umitarističke Stranke) od socijalista-»makksimalista«, ovaj dogadjaj se uistinu prikazuje kao konstatacija činjenice koja već odavna postoji, Tako je propala najveća težnja Filipa Tuaratija, da sačuva jedinstvo Stranke, za koju je om sve bio žrtvovao, Nekoliko meseca ramije, pošto je pozivan od Kralja, u vreme teške ministarske krize {jula 1922), on nije više mogao da predstavlja Stranku, u kojoj je njegova pozicija bila veoma pokolebama, | Nova Unitaristička Stranka stisla se s poštovanjem oko staroga vodje, ali je u većini to bila stranka veteran4, nesposobna za tešku borbu, prepunu nepoznatih faktora, 1922, pristao je Turati uz onu gdrupaciju opozicijonalnih stranaka koja se zvala »Aventinmo« (Amendola, Sturco, i t., d,); ali i u toj prilici, kako je poznato, Turatijevo mišljenje o povratku opozicije {odnosno »Aventina«) u Parlamenat mije pobedilo, Konmcem 1925 on je izgubio Amu Kulišovu, prijateljicu i saradmicu od tolikih godina, te da je samoća pritiskivala sve snažnije, Nje6ova herkulovska narav počela je da se lomi, više usled moralnih nedaća koje su ga stizale u novim prilikama, nego od fizičkih bolova, Koncem 1926 ostavio je Italiju, da u tudjini potraži stare prijatelje u radu i u borbi, Prvo je pošao u Pariz, ali se radi klime morao zakloniti na Rivijeri da, kao toliki druči, gleda izdaleka šta sprema budućnost mjeđovoj domovini, | :;

M. Vinciguerra,

(Preveo, sa talijanskog rukopisa, B. Radica.)

383