Nova Evropa

političkog i moralnog života, Takove su рошпепсе, i apstrahujući od takozvanoS »atejističkog katolicizma« francuskih nacijonalista i autoritaraca, {i od sličnih ekstravagantnih i ciničkih manifestacija po drugim zemljama današnje Evrope) razne »socijalističke« koncepcije, koje sebi za ideal postavljaju raj na zemlji, jedan izgubljeni raj koji se ima da ponovo pobedi (povratak ka primitivnome komunizmu) ili koji se ima da osvoji {uništenje »klasnih borbš« i »prelaz kraljevstva Nužde u kraljevstvo Slobode« po marksističkoj metafori o Raju), raj dakle pod imenom racijonalnog uredjaja ili pravde; ideal koji se može da privede u delo samo utoliko ukoliko može да ба зе nametne kao lep i savršen; ideal koji u svojoj osnovi drži ideju »jednakosti«, +, j, nipošto jednakost shvaćemu kao zajedničku svest čovečanstva, koja postoji i na dnu samog liberalizma i svake prave etike, već jednakost matematski i mehanički sazdanu, a koja ipak pod ovim brutalnim i materijalističkim oblicima skriva dugotrajnu efikasnost ideje o savršenome carstvu, bez sukoba, sastavljenom od bića koja su sva jednaka pred Bogom, I odista, ako se oduzme ovo što se podrazumeva i nesvesno priznaje, cela stvar ne bi imala smisla i izgledala bi blesavom, Nego baš usled ove bitne negacije borbe 1 istorije, usled autoritarizma kome je prisiljen da pribegne, a koji u izvesnim momentima definiše i zove »diktaturom« (imajući najbolju volju da ga učini provizornim], iz neizbežne sklonosti da uguši različnost tendenc4, spontane razvoje i formaciju ličnosti, socijalizam susreće s neprijateljstvom liberalne koncepcije, i oni medjusobno dolaze do sukoba, koji uzima na sebe onaj već spomenuti religijozni karakter, inače, iz drugih se posebnih njegovih tražbina ne bi razvio sukob princip4, jer niti liberalizam poseduje ikakovo pravo da bude neprijateljski raspoložen prema sve to većoj humanizaciji i rastućem dostojanstvu radničkih klasa — čak on, ma svoj način, teži k tome cilju —, niti poseduje vezu pune solidarnosti sa kapitalizmom i takozvanim »ekonomskim liberalizmom«, t, j, sa ekonomskim sistemom slobodne konkurencije, te može vrlo lako da prihvati različne načine uredjenja o vlasnosti i o produkciji bogatstva, sa jedinim ograničenjem, ili pod jedinom pogodbom: da se osigura stalni prodšres ljudskoga duha, da nijedan od načina koji se izabiru ne spreči kritiku опоga. što postoji, te istraživanje ili invenmciju boljega, i ostvarenje toga Бођеба; да se mijednim od ovih načina ne misli da stvori savršena čoveka, ili savršenu mamiju, i da se ni u jednome ne oduzme čoveku njegovo čovečje svojstvo da luta i da greši, bez koje mogućnosti ne može ni da se učini dobro, — dobro kako ga svako oseća i zna da ga može da učini, Iz ovih raХЛоба, čini se, da se liberalizam kadikada sliva sa demokra-

331