Nova Evropa

nepazeći koga će pogodit, i govori što ти радпе па pamet nebirajući reči, Samo, ne bi ipak trebalo da »premašuje sve granice«, jer i u ovoj našoj mlitavoj ı kompromismoj poratnoj. sredini ne plaši se baš svako doropadnih reči i neuljudmih postupaka, Ima mas koji ne readiramo rado, i odmah, па svaki prenagljeni pokret ili »geste naših mladih »literata« i »talenata«, ne toliko iz straha koliko što se sećamo svoje vlastite mladosti, i što još celu ovu našu »kulturu« i »literaturu« vidimo u počecima, u »Sturm und Drang«-u, Ali kad manifestacije previranja i mladalačke samosvesti prelaze u divljanje i obest, i kad im se još pridruže sumnjivi maniri lošes odgoja, — kao što mislimo da je ovde slučaj, — onda bi bilo greh prema javnosti ćutati, ili samo Rklimati neodobravajući glavom, kako se to sad kod nas često radi,

Ko je upravo G. IL Nevistić? — Mi to, priznajemo, пе znamo sasvim tačno, jer ga ne poznajemo 1 што шпобо čitali od onog što je on mampisao, Ali da je suho zlato sve ono što on od mekoliko godina naovamo potpisuje kao kritičar i »reprezentant naše literature«, pouzdamo »premašuje sve granice« omo što om o sebi misli, i što sebi dopušta, sudeći već po ovom jednom kratkom mapisu o zagrebačkom Penklubu, Kakav bi morao da izgleda kod nas »literat« i čovek od pera koji za sebe sme da kaže, da se »nije hteo b uniti čakni onda kad je za predsednika Kluba imenovan Milivoj Dežmam, jedan novinar koji s literaturom mema više nmišta zajedničkoga«s; koji dalje kaže, da se »nuverio, da je u toj sredini svaka ozbiljna akcija nemoguća«, a u Klubu su — s malim izuzetkom — svi naši bolji književnici koji žive u Zagrebu; i koji istupa iz »te sredine« {neplativši duga!) kad ova »prekrši svaku meru« i bira predsednikom »jednog Tresčeca«, i to istupa na onakav način, pišući pred podvornikom onaku »kritiku« o javnom radniku i književniku Којеба su svi ostali, većinom stariji, književnici i pisci izabrali sebi predsednikom! Da li je ikad igde {koji ugledan književnik, ili ma i kakav opskuran »literat«, izricao ovake strašne i smrtonosne sudove o svim ostalim svojim drugovima ma peru i »braći u Apolu«, o celoj sredini u kojoj živi i radi, ističući sebe onako neukusno i onako mneuljudno? ,,. I, da nas ne bi ostavio u sumnji da on govori sve ovo samo načelno, u svojstvu »mladjed« protivu »starijih«, osporavajući vrednost 'Književnoj generaciji ispred sebe, G, Nevistić nastavlja da udara surovo i suveremo i na »mladje«, na svoje savremenike i drugove po godinama; on GG. Dra. Majksnera i Horvata {jer se ovo očigledno njih tiče) naziva »Tipografijnim reporterima«, i protestuje da se

70