Nova Evropa

podjednakog shvatanja zadataka života u duhu Hrišćanstva, kao što je to bilo objašnjeno u njegovu učenju. I postavio sam mu ovo pitanje, dodajući, da bi svaki čovek, makakvog socijalnog položaja bio, mođao da odredi minimum svojih potreba, a ostale produkte svoga rada da poklanja siromašnim članovima društva.

— »Potrebno je uopšte izbegavati sve formalnosti i prisiljavanja«, — reče nato Tolstoj. — »Što se tiče minimuma, obim čovečjih potreba nije veliki, Ali ja Vas razumem, — to i priliči Vašim godinama, da sve svodite na praktičnu podlogu, ja osećam, da su unutarnji motivi i kod mene i kod Vas isti, da se mi nalazimo na istom terenu, i da nam je osnova ista!,,.« Predložio sam mu da razbije moje sumnje o socijalizmu, i ona Opšta pozivanja inteligeninih ljudi na »dvozdeni točak istorijskog zakona«, I na jedno i na drugo pitanje, Tolstoj je odgovorio negativno, — »Kako može smetati život ljudi koji su nekada živeli, da živimo onim životom koji nam pokazuje naša svesi!,,.,« ј ;

Završujući razgovor, zamolio sam Tolstoja za dozvolu, da mu postavim još dva pitanja, od kojih jedno ima značaj lično za mene, a drugo se odnosi na nje6a. — »Molim, izvolite!« reče, — »Šta mislite o Dostojevskom? То je moj najmiliji pisac,« — Nato on odgovori: — »Gle! Otkud to, otkud to! Kod njega je sve izmešano, i religija, i politika... Ali, dabogme, to je pravi pisac, sa pravim religijoznim traženjem, a ne kao neki Gončarov.« — Onda mu postavih i drugo pitanje, »Lave Nikolajeviću, kadgod se sa nekim razgovaram o Vašem бједапји na stvari, i kad ga branim, uvek čujem odgovor —« Zastao sam, — »Koji?« — prihvati Tolstoj: — »da Tolstoj jedno govori a drugo radi?,,.« — »Da«, — odgovorih, smešeći se na ovako neočekivanu repliku,

· Dubok utisak načinile su na mene reči koje mi je tada Tolstoj kazao o tome, kako je zbog ličnih računa, imovnih pitanja u vezi sa ovim, lakoreći umro, da on ne smatra za obavezno i potrebno da ulazi u njih, da ga muči bliska okolina, i da mu je život težak u jasnopoljanskom domu. — »ALli nikome ne govorite o ovome što sam Vam rekao«, — dodao је. — »Žadatak je svakoga čoveka da se oslobodi poroka i greha, Razume se, razni su stupnjevi približavanja hrišćanskom životu,,, Oslobodio sam se koliko sam mogao mnogih nehrišćanskih pobud4, ali ih je ipak u meni mnogo ostalo, Sem оуоба, postoje i ljudi koji su u višem stupnju postigli savršenstvo i

oji žive pravim hrišćanskim životom, Niste li nikada čuli za ime Dudčenko? Ne? Dakle, taj Dudčenko je pobegao od života bogataša, živi vrlo prosto sam za sebe, i radi,..«

Posle ovoga, Lav Nikolajević pozvao me je u svoj kabinet, gde mi je poklonio nekoliko svojih knjiga, Praštajući se samnom,

305