Nova Evropa

ideju раста, Која poput crvene niti jasno prolazi kroz roman-epopeju »Rat i mir«, Treba zabeležiti ista kolebanja i protivurečja i u provodjenju misli o istorijskom fjatalizmu. Ali o tome govore drugi članci u ovome broju »Nove Evrope«,

U celokupnoj neizmerno vrednoj duhovnoj ostavštini Lava Tolstoja daju se pratiti ovaka protivrečja, koja su #pična za njegovu ličnost, Tolstojevi junaci, isklesani kao od granita rukom genijalnog majstora, ostajući besmrinim u povesti literature, kao savršene umefničke tvorevine, ipak ne ulaze u čitaočevu spoznaju kao simvoli ili tipovi, Ime nijednog od njih nije postalo naslovnim, simvoličnim, U isto vreme kad Onjegin, Hljestakov, Oblomov, Rudjin, Bazarov, Karamazov, Smerdjakov, i čitav niz drugih, postaju etiketom, — Tolstojevi junaci žive samo svojim samostalno-ličnim, individualnim, životom, I s drugde strane: Tolstoj je genijalan umetnik, a ipak nije stvorio dotovo nikakve literarne škole ili literarno8 pravca, čak ni u rodjenoj mu ruskoj književnosti; dok je u isto vreme »tolstovstvo«, ili »tolstojevština«, kao filozofsko-moralni sistem, iako se ne odlikuje nikakvim naročitim vrlinama, kao kakva psihoza zahvatila skoro celi svet, Širokim čitalačkim krugovima je Tolstoj uopšte poznat više kao mislilac-moralist nego kao čist umetnik, To je jedna vrlo zanimljiva činjenica sa istorijsko-društvenog i шпе!ničko-psihološkog gledišta, Ali se ovde ne možemo na njoj zadržavati. U svakom slučaju, Lav Tolstoj pripada besmrtnim denijima koji osvetljuju čovečanstvu put za večna vremena; njegov je talenat elementaran, i zato jednostavan, jasan, i mudar, kao sama priroda,

Nikolaj !. Еедогор.

Рат и Мир", и уметност Толстоја. " p У

„Сергије“, обратио се умирући Толстој свом сину, „волим правду,... много волим правду“. То су му биле последње речи.“) Још као млад официр, у својим „Севастопољским причама“, он је изабрао својим омиљеним јунаком — правду: „Јунак моје приповетке, којега сам хтео да насликам у његовој потпуној лепоти, и који је увек био, јесте, и биће, диван, то је правда". Правда, у њену руском двоструком значењу истине и моралне праведности, идеал је према којему већ хиљаду година тежи руска душа. Овај појам, оптимистички у својој суштини, јер претпоставља да Истина (задња, врховна.

#) Успомене Татјане Сухотин-Толстој, у јулском броју часописа „Епгоре" (1928).

310