Nova Evropa

овај елеменат „доживљенога“ савесним проучавањем штампе, дипломатских докумената, објављених и необјављених, биографија и писама, пропагандистичке и пролазне литературе. Такав човек није само обичан савремени историчар; али факат да он постоји сведочи колико су измењене прилике живота за последње две-три десетине година измениле и проучавање повести, и довеле историчара у непосреднији додир са политичким и јавним животом. У тој вези, требало би сад говорити и о проблему који је Светски Рат покренуо у врло акутној форми, — о односу писца историје према Држави, Али на тај проблем вратићемо се другом приликом,

К. W. Sofon- Watson.

e

Pred zoru velikih dana.

(Ovim člankom završuje D. Semiz svoju seriju pod gornjim natpisom, u koju su dosad ušli članci: »Rusija i borba Srbije za Vardarsku Dolinu«, u broju »Nove Evrope« od 26, novembra 1928; »Pre dvadeset dodin4, iz ličnih uspomena«, u broju od 11, februara 1929; »Društvo Slovenskog Naučnog Ujedinjenja«, u broju od 26, aprila 1929; i »U Rusiji, godine 1914«, u broju od 11, maja 1929,)

U Rusiji, godine 1915 ı 1916.

Sloboda niče iz krvi, I Srbija, i srpsko-hrvatski narod obilno natopiše suzama i krvlju svoju rodnu grudu. Obeskrvljena, izranjena i izmučena, bila je Srbija kad na nju skočiše nemačkoaustrijske i bugarske armade, s jeseni 1915. Grozote Bregalnice i Knjaževca iz 1913 izbledeše pred Mačvom u godini 1914, kad Poćorek upade sa severozapada na čelu stotina hiljada boraca, Ali se Srbi zadržaše na Rudniku, prikupiše rasturene čete, i 2. decembra 1914 izlete Poćorek strmoglavce iz Srbije, Nastadoše dani slavni, ali naidjoše nove muke. Bolest i zaraza raširiše se po zemlji, iz svakog kuta virila je smrt. I baš (ада, Saveznici — na čelu sa Rusijom — navališe na Srbiju, da se odrekne Dalmacije u korist Italije, da ostavi Bugarima Makedoniju, da da Rumunima Banat; i u isto vreme, da se vojska što pre pribere i predje u парад!,..

Bugarska je, kao što je poznato, 15. juna 1915 odbila velike ponude Saveznik4, pa prišla i otvoreno na stranu naših neprijatelja, Srpska Vrhovna Komanda je uzalud, još u leto 1915, tražila od Vlade da sme udariti na Bugare i sprečiti mobilizaciju i koncentraciju njihove vojske, pre nego što ova napadne Srbiju s ledja. Saveznici i pok, Pašić odbiše predlog, te nam Bugari bez velikih napor4 presekoše odstupnicu ka Solunu, i podidjoše

364