Nova Evropa

Skoplju, tada bazi i zemlje i vojske. Nastupiše teški dani, teži nego ikad pre toga. Uza sve, kiša poče da pljušti, kao da se nebo prolomilo, te nabujaše potoci i reke, iskaljaše se putevi, popadaše mostovi, A front se газгебао па 1500 kilometara!,.. Poslednja odbrana i invalidi sidjoše u rovove, žene ponesoše municiju. I poče odstupanje, Od Beograda, gde je svaki ugao služio bedemom, i od Smedereva, бде je pokojni pukovnik Srb izvukao na dunavsku obalu haubice da iz otvorenoS tuče Nemce, pa sve do Vlasine, gde je vojvoda Vuk stajao na čelu dobrovoljaca, jurišalo se stalno i neumorno, da bi se zaštitilo odstupanje glavne snage i naroda prema Kosovu, Na sve strane nečuveni napori, legendarni junački podvizi. Bugari su priznavali, da im je Novembar 1915 izbacio iz stroja preko 150.000 boraca; a ni Nemci nisu krili, da ih je »ekspedicija« u Srbiju stajala do 70.000 hrabrih života,

Srpska Vojska, i jedan deo naroda, sručiše se na Kosovo, pa se otud uputiše ka Prizrenu i Peći, pribijajući se uz arbanaška i crnogorska brda i kroz klance u pravcu Mora, Vodili su ih dva velika starca: kralj Petar, peške sa štapom u ruci ili na seljačkim kolima sa četiri vola, i vojvoda Putnik — na nosilima, Za njima vojska i narod, deca, zarobljenici, i Mitropolit sa moštima svetitelja,.. A pozadi plamte lomače i bacaju se sunovrat u provaliju topovi, kare, automobili, municija... Zaostali ruski diplomatski predstavnici — Savinski u Soliji, i N. 1, Strebulajev u Skoplju, — posmatraju prizor, i šalju izveštaje u Moskvu i Petrograd. Ali, ni pero najboljeg književnika, ni kičica najvećeg umetnika, nije mogla dati približnu slika onoga što se odigravalo tada pred očima sviju, a Još manje onoga što se dešavalo u dušama i srcima Vojske i Naroda, Ti dani Srpske Golgote ostaće zapisani u istoriji krvavijim slovima nego uspomena na Kosovsku Pogibiju...

Ja lično nalazio sam se tada u društvu pok. Jovana Cvijića i njegove žene, gospodje Cvijić, i mi smo medju prvima stigli, preko Arbanije, u Solun, gde je već bio na okupu znatan broj »narodnih otaca«, skupštinskih poslanik4, osobito radikalskih, sa porodicama, koji su se dovezli bili blagovremeno, još dok su Vozovi radili i dok je bilo automobila, da spasu Narodu svoje dragocene glave!,,, Sećam se, kako smo usput negde sreli рок. generala Gojkovića, baš kad su mu u Štab (Timočke Vojske) doveli bili dva nejaka deteta, što ih je izvidnica našla u jednom praznom napuštenom selu: otac im poginuo, majku pokosio tifas, a nejač gladna i žedna, medju napuštenom stokom, Jutaju po. selu, plaču i zovu. „ To su bili poslednji utisci iz domovine, Iz Soluna ubrzo podjoh u Evropu, da bih što pre stigao natrag u Rusiju, te obavestio »veliku braću« o poslednjem stanju stvari na Balkanu, U Гопаопи nadjoh oca Nikolaja Velimirovića, koji me dovede u vezu s nekim engleskim i američkim

365