Nova Evropa

Ustinova »Černoe Plamja« (koji je izišao 1922) izveštava ovako: ».. Srpski oficir Dušan Semiz upoznao nas Je s peripetijama painja Srpskog Naroda u nejednakoj borbi... Književnici i pesnici slušali su ga pažljivo, ozbiljni i zabrinuti,,, Žavršujući, rekao je: „Ako se rat svrši a Ugovor o miru ne povrati Srpskom Narodu njegove zemlje i ne obezbedi oporavljanje uništene mu privrede, onda će se zaostali u životu razići po belom svetu, i svi ćete — i vi, napredno rusko društvo, kao i kulturno društvo celog Zapada, — dobiti medju vas na desetine hiljada anarhista, koji nemaju više šta da izgube...' Tada Je, izmedju ostalog, usvojen i predlog, da se preduzmu koraci u javnosti i pred Vladom, da se srpska deca evakujišu u Rusiju, te da se ovde neguju i obučavaju o državnom trošku..,.« Tada sam ja napisao i izdao, na ruskom jeziku, knjigu »Srpska Golgota« i brošuru »Austrijski Srbohrvati i Srbija«, potpomognut od Dalmatinca inžinjera S, IL Reljića i niškog preduzimača Saranovca, Iz Moskve sam otputovao u Odesu, gde sam nastavio prekinuti rad na formiranju naših dobrovoljačkih jedinica, o čemu sam pisao u »Novoj Evropi« {vidi broj za 26, novembra 1927). Što je o ovome, i o celom ostalom radu Jugoslovena u Rusiji, napisano u knjizi gospodje Milade Paulove, ni Je iz prve ruke, pa bi trebalo mnoge i ozbiljne ispravke i dopune, Gospodja Paulova i njeni glavni izveštači očigledno slabo poznaju ljude i prilike tadašnje Rusije, pa su im usled toga ocene i zaključci u protivurečju sa stvarnošću, ili nepotpuni,

Pred sam odlazak iz Moskve održao sam nekoliko ргеdavanja na Ženskom Univerzitetu (»Moskovskija Visšija Ženskija Kursi«), pa sam — opraštajući se — primio od studentkinja jedan dragocen dar: »Pozdrav Srpskome Naго 4 и«, pokriven tisućama potpis4, Taj dar ni do danas nisam bio u mogućnosti da predam adresatu, pa to činim evo sada ovom prilikom i ovim putem, Poznavajući dobro raspoloženje tadašnje ruske velikoškolske omladine naspram »Slovenstva«, ja sam ovaj »Pozdrav« čuvao kao najsvetiji amanet, jer je on za mene značio čitav preokret u omladinskim redovima, Rektor kurseva, prof, Čapljigin, tada mi je i sam rekao: », ,, Ovo nije samo pozdrav, ovo је — „начало новом епохи',,,« Еуо teksta tog malo zakasnelog pozdrava;

Mračne i krvave dane preživljuju evropski narodi, Nepregledne su bede i nevolje koje se svališe na njihove glave, Bili smo svedoci mnogih strašnih i jezovitih dogadjajš u toku ovoga Rata; ali nam pade u deo i da sagledamo duboko dirljiv prizor: borbu naroda-odojčeta sa богоpadnim divom, Sa velikom zebnjom u srcu, i sa toplim simpatijama pratili smo razvitak ove neravne borbe, nemoćni da priskočimo u pomoć narodu stradalniku, narodu heroju, Srbija je pokazala čovečanstvu neo-

367