Nova Evropa

bičnu snagu i lepotu svoje svesti i svoga duha, ona je još jednom potvrdila dragu istinu, — da brutalne i mračne sile nisu u stanju savladati narod prožet i oduševljen uzvišenom idejom. Osvedočismo se, da se može okupirati teritorija Srbije, da se mogu porušiti i popaliti njena domaća ognjišta, istrebiti većina njenih sinova, ali da je петобиспо naterati je da se prizna pobedjenom. Pred vekovima stajaće divni Srbijin lik, koji sada okružuje oreol mučeništva, i kulturno čovečanstvo pobožno će mu se klanjati; njena junačka borba sa neizmerno jačim protivnikom ostaće svima u dragoj i svetoj uspomeni, Protutnjiće oluji, prohujaće ratne bure i nedaće, narodi će opet dahnuti dušom, i nastupiće ponovo dani stvaralačkog rada; tada, u te dane, naša najpreča briga biće pomoć Srbiji, Sa njom će biti naša ljubav, naše ushićenje, naša potpora... Srbija će se dići iz praha i pepela, — mi strasno i žarko u to verujemo, mi smo pouzdani da će tako biti! Ne daje se savladati što je nesavladljivo, ne umire što treba večno da živi, Živ je duh Srpskoga Naroda, i plamti jarkim plamenom uzvišenog rodoljublja. Topli, sestrinski pozdrav divnoj Srbiji od ćeraka Rusije! Naročit pozdrav, i dubok poklon, srpskoj ženi, koja kroz nizove godina krvave povesti znade da očuva živi duh naroda, i dade mu snađe za nečuvene podvige...

Na hiljade ženi svih profesija i svih krugova, potaknute od. studentkinja i njihovih drugarica, podjoše po Rusiji da širom zemlje kupe priloge i darove za postradali narod u Srbiji. I nastade bogata žetva. Prvi plod, u vidu pomoći Moskovske Opštine srpskoj ratnoj siročadi, pade u krilo pok. Nikoli Pašiću, Кој ба ponese sa sobom kad ono sa Krfa obidje Rusiju, posle povlačenja, Ali, kako sam obavešten, ne pade u prave ruke, jer Pašić ne dade novac za ratnu siročad, nego da ostavi {u testamentu!) — za spomenik caru Nikoli IL Nikola Nikoli... Pa neka bar gornji pozdrav prime oni kojima je namenjen iz čistoga srca, zajedno sa svojom braćom i sestrama u proširenoj zajedničkoj domovini, u ujedinjenoj Jugoslaviji, ; | D. Semiz.

Краљ Никола, и Аустрија.

(Писац овог чланка, и чланка „О Светском Рату“ у броју „Нове Европе" од 26. априла т, г., Др. Л. Томановић, био је дуго година Министар-председник, и први доглавник и саветник, пок. прногорског краља Николе, Њему је сада осамдесетипет година и живи у Херцегновом, Никад није припадао ниједној странци, а учествовао је још у Херцеговачком Устанку, па је добро квалификован да говори о политици Црне Горе и краља Николе. Г. Томановић је припремио за штампу своје мемоаре, од којих је досад објавио само један делић: „Односи Црне Горе према Аустрији“, у подлиску новосадске „Заставе“. Следећи чланак написао је на наш нарочити позив.)

368