Nova Evropa

raznih jezika, i razbacana su na prostranstvu ravnome jednoj šestini celokupnog kopna naše planete, živeći u raznolikim prirodnim, geografskim, i kulturnim prilikama, Sem toda, savremeno selo živi na rubu dvaju epoha: stare-dorevolucijonarne, i poslerevolucijonarne, Revolucija je srušila temelj staroga, pa je to unelo još više raznolikosti u složenost ruskog seoskog života, Na svakom se koraku, na današnjem selu, sudaramo sa zanimljivim, neočekivanim, i isprepletenim problemima izumirućeg starinskog seoskog života sa novim iormama privrede: drveno ralo (čak ne plug) — i traktor, individualno gazdinstvo sa uskim, razbacanim, i udaljenim njivama — i moderna »hozjajstva« sa kolektivnom i ekstenzivnom obradom tla; uska koliba ubogših razmera, daleka i od najskromnije hidijenske norme, koju deli u zimu domaćin sa jaganjcima i teladi — i nove dečje »jasle«, sa čistom, dobro nahranjenom i veselom dečicom. I t, d..,

Do Revolucije su seljaci u 50 gubernija Evropske Rusije obdelavali 41% sve zemlje, a sve ostalo — 59%, pripadalo je pojedincima, odnosno državi, plemstvu, trgovcima, i drugima. Revolucija je iz korena izmenila odnos izmedju zemljoradnika i neradnika, tako da je naprimer na Ukrajini, de je do Revolucije bilo u rukama seljaka 55% zemlje a u ostalih vlasnika 45 %, posle _ Revolucije (po podacima iz 1919) situacija ovaka: seljaci drže 96% a ostalih 4% — zemlje kolektivnih sovjetskih »hozjajstava«, privrednih ustanova, i t. d.. U 32 gubernije RSFSR seljaci su do Revolucije držali 73% zemlje, a posle Revolucije 97%, i t. d.. · Što se tiče prosečne obezbedjenosti zemljom-oranicom, DOdesnom za obradu, to je na osnovu podataka ха 22 биђеттије, 12 raznih delova RSFSR, u Sodini 1917 na jednu živu dušu padalo 1,94 desetine (desetina — 1.092 hektara), a u 1922 — 2,5 desetine; posle бофипе 1922 seljaštvu je dodato zemlje iz državnog fonda, tako da danas u RSFSR na jednu živu dušu seoskog stanovništva pada prosečno 3,2 desetine, Revolucija je dakle »dodala« zemlje, kako se vidi, ruskom seljaku, Ipak Je zanimljivo postaviti pitanje: da li je selo zadovoljno posle Revolucije? Da se odgovori na ovo pitanje, potrebno je prethodno znati kolika količina zemlje treba seljacima da bi mogli iskoristiti svu svoju radnu snagu, te da ih zemlja ishrani i da im da sredstava za njihove potrebe, Tu ćemo navesti, da je Još redakcijska komisija koja je izradjivala »Uredbu« od 19, februara 1861 (oslobodjenje »krepostnih krestjan« od fleudalne zavisnosti) pokušavala da reši ovo pitanje, ali bez uspeha; 1906, konferencija kvalifikovanih statističara u Petrogradđu pretresla je detaljno ovo pitanje, ali takodjer nije donela pozitivnih rezultata, Sami seljaci u godini 1905 i 1917 odredjivali su svakojake norme po raznim okruzima: na jednu radnu snagu — od 12 do 60 desjatina, na živu dušu — od 10 do 30 desetina,

178