Nova Evropa

od postepenosti u razvoju. U svemu isti tempo i iste mjere. O hiljadama se ne govori, milijoni služe kao kusur, a milijarde su prava brojka. Ko računa sa sutra, ko zna da njegov život ne svršava samo sa jednim obveznim opijelom, taj počinje sa jedinkama i svršava sa jedinkama, To je smirenost, staloženost, vjera u siguran uspjeh rada i u pobjedu vrijednosti života,

Ko se ne bi duboko zamislio nad sudbinom ovog roda? Svukud neka preskakivanja, U svemu tudje i drugih — budućih vremena — dimenzije, Legije mladih naraštaja, koje traže opravdanost za svoju mladost u nejunačkom otimanju tudjeg dobra i tudje ljubavi, uvijek pripravni da se ugnu svakoj odgovornosti, ako bi ih ova potražila, Legije mladog naraštaja, koji luta bez ijednog odredjenog cilja, i bez poznavanja veselja u zanosu, i slasti u idealima. Ljudi iz društva u stilu odjeveni, koji su posudili rječnik od napuljskih lučkih radnik4, a znanje iz dnevnih žurnala, Svukud gradjenje od vrha sa mramornim dekoracijama, sa naglaskom armiranog betona, sa stupovljem i fasadom stilski dotjeranom, a široka i duboka unutrašnjost — od prostog čerpića, Palače i gradovi preko noći, a stanovi bez stanara, Mostovi i ćuprije, koje se u težini vrijednosti penju do teških milijona, Kasarne, ladje, institut svih vrsta, Sve zapanjuje, sve je u stilu Vavilonske Kule, Veliki programi, malo zanosa, mnogo parade, a praznina sadržaja, A daleka pozadina? —:; zapuštena sela, medvjedji stanovi, čistota kao u pojati, neznanje i nepoznavanje svega od slova a pa do Svozdenoga pluga, ludo praznovjerje, svemoguće zaraze.

Ko će ovo podnijeti? Ko se neće pod ovom težinom sagnuti, a možda i survati? Mi jasno gledamo ovu sliku tetive na kojoj rebra ječe od savinutosti, Treba imati vjeru koja približuje medjusobno brda, pa da uzmogneš kroz gomile oblaka potražiti, stignuti, i uhvatiti, vedrinu obasjanu toplim suncem.

Ali gdje se ono slomi snaga mnogima i rasplinu vjera u bolji život? Ili smo mi išta učinili — nakon velikog požara svijeta — da im se je mogla rasklimana vjera povratiti! Život je gubio, i izgubio bio svaku vrijednost, Pred očima milijona ovih ljudskih crva razastrta je stajala uvijek ista dnevna slika: kidanje i sahranjivanje ljudskih života, i to sa onom istom lakoćom sa kojom se krhaju stari lonci na glas razvezanih zvona a Bijeloj Suboti. Duše četiri godine neizvjesnosti i gušenja u istim mislima, Ako je fraza o ništetnosti ovozemnog Života tjerala ljudstvo biljadama godin4, da u ovozemnoj Џарпј; пе vide svoje zlo, i jačala im volju za misterij drugog života, što su mogli oni — koji su ubijali živote bez nade i naknade drugo postići, nego da mu oduzmu i samu mogućnost gledanja

5