Nova Evropa

»Buskim mučenikom tu ustrelenim — slovenski planinci«,

i ispod toga ruskim slovima:

„Рускимљ мученикомђ здбеђ разстрбланнемђ — Словенскје туристе — 1923".

A svud unaokolo — kamen, kamen, i — »ćutanje Sordih visina «

(Gorki),

Nevoljko, i nehotično, iskrsavale su mi pred očima, Sledajući ovaj spomenik, razne uspomene i misli, Sećao sam se” mnogih slučajeva, pojedinaca koje sam poznavao. A ovde, u ovome okviru golih krševa, gde se nad crnim i еш руши јететот Као пад ропогот nadvija samo plavo пеђо, 1 бде зуеба dva-tri štura brdska drveta narušavaju beskrajnu pustoš, nameće se misao: koji behu to junaci što sad bezimeno leže tu u krševitoj zemlji slovenskoj? I gde ih, i koliko ih još ima, rasutih na svima stranama, smova nesrećne Majke Rusije? Koliko ih je srećno umaklo kao onaj brat prodavac novina u Beogradu, koji je trmaest puta kušao naći slobodu pa ju je četrnaesti put našao? ,., Ćuti jezero, ćute stene, čuti Komarča, a u duši se redjaju slike ruske istorije, koja se beleži po svetu grobovima svoje dece, još od onih čuvenih pohoda Suvarova preko AlpA, pa do ovih, iz Svetskogša Rata, u Julijskim Alpima, Ima li uopšte na svetu prostranstva gde nema ovih drobova? Ta evo u istoj ovoj maloj Sloveniji, malo dalje, па putu za Vršički Klanac, drugi spomenik — mala ruska crkva, podignuta na ruskoj krvi, pokrivajući mrtva telesa

|| ђ

МУКА ИО Ио IPA AAA

|| |

ruskih zarobljenikA, koji su gradili tu teški drum medju planinama u Svetskome Ratu, te ma čije su glave padale stene i snežne lavine da im prekinu mlade živote bez jauka, Posle su došli opet Slovenci, da zabeleže tragove njihove muke i patnje,

304