Nova Evropa

(reč »atom« na grčkom znači »nedeljiv«), predstavlja u stvari vrlo složem sistem, čudnovato sličan našem sunčano-planetnom sistemu. Atom, to je dakle stvarno jedan sistem, u čijem se centru nalazi majušno telašce — atomsko jezgro, napunjeno pozitivnim elektricitetom; oko njega, na relativno ogromnom odstojanju, obrću se strašnom brzinom jedno ili više drugih telašca koja nose u sebi jedinicu negativnos elektriciteta, te koja se nazivaju elektronima, Najednostavniji je atom onaj oko čije se osovine okreće samo jedan elektron; takav je atom vodika, Ako je centralno atomsko jezgro maplunjeno sa više pozitivnih jedinic4& elektriciteta, ono je u stanju da drži u ravnoteži veću količinu negativnih elektrona; na tome bazira razlika izmedju pojedinih atoma poznatih nama hemijskih elemenata, počev od уофкКа, ће шта (2 сеје топа), Штшпа (3 elektrona), pa do najtežih elemenata kao što su — radium (88 сеје топа), акиnium [89 elektrona), torium (90 elektrona),·paladium (91 elektrona), i uranium (92 elektrona), Amblemom našeg sunčanog sistema, u kome se oko centralnog Sunca obrću devet planeta, služi atom fluora: oko njegova atomskog jezčra obrću se, po malo izvučenim eliptičnim putanjama, devet elektrona, Već ovi podaci, koji su poznati sada već i djacima u srednjoj školi, jasno pokazuju koliko je napredovala naša predstava o vrlo malom, prema onoj koja je vladala još pre nekih 200 godina, Držim da se za io vreme isto toliko izmenilo ı naše shvatanje o vrlo velikom,

Čim su ljudi pristupili merenju nebeskih prostora, koje je počelo izračunavanjem odstojanja Zemlje od najbližih joj nebeskih tela, odmah se osetila potreba — iz čisto praktičkih razloga — da se upolrebi neka nova veća jedinica za merenje dužine. Odstojanje Sunca od Zemlje, mereno kilometrima, daje takve brojeve da su već nezgodni za upotrebu zbog svoje ogromne veličine {oko 150 milijona); zato su astronomi odavna primili kao jedinicu za merenje nebeskih odstojanja svetlosnu godinu, 1 J. odstojanje koje prolazi svetlosni zrak u toku jedne naše godine (brzina svetlosti iznosi 300.000 kilometara u sekundi), Ova jedinica odstojanja, izražena u kilometrima, iznosi oko 9,5 bilijona, broj koji je nesamo teško shvatiti već i napisati: najbliža Zemlji zvezda {iz sazveždja Kentavra) nalazi se od nje na odstojanju od 3,66 svetlosnih godin4; Sirijus, na odstojanju od 8,58 svetlosnih godin4, Ali je i ova mera uskoro postala nepraktičnom, jer su astronomi naišli ponovo na velike brojke, koje oni izbegavaju da bi olakšali izračunavanje; stoša su, na početku, zaveli u astronomiji novu meru — parsek [>pa ralaks = se kunda«), koja je ravna 3,26 svetlosnih godina. Uskoro je postalo uobičajeno, u astronomskoj terminologiji, dodavati tom nazivu, kao i u metričkom sistemu, nastavak grčkih brojeva

»deka« {10), »kilo« (1000); i sada se govorilo o »dekaparseku«,

177