Nova Evropa

da je to »najbolje, najpotpunije, i naučno najdokumentovanijedjelo koje danas imamo o balkanskim narodima«.“) Slično su o njemu mislili i de Marton (de Martonne), Penk (Репск), Маhaček (Mahatschek), Almagja (Almagia), i drugi, J. Daneš piše dalje u svojoj studiji: »Cvijićev naučni rad promijenio je iz osmova naša znanja o Balkanskom Poluostrvu. Do njegove pojave Balkansko Poluostrvo bilo je skoro terra incodnita, a danas predstavlja najbolje ispitanu oblast na zemljinoj površini«”) To nijesu Hraze, jer je svakom gdeogralu dobro poznato, da je pok. Daneš i sam mnogo godina radio na ispitivanju morfološije raznih predjela Balkanskog Poluostrva; isto vrijedi i za Martona i ostale, koji su naučno ispitivali razne predjele istog poluostrva,

Ipak se je u našem Zagrebu našao neki S. B., koji je (u božićnom broju »Obzora«) napisao, da je taj Cvijićev rad »pseudonauka bez ikakove naučne vrijednosti, samo sa vrlo jasnim i najivnim tendencijama nekih mi sija« Uglavnom, iz tog dosta smušenog članka razumjevamo, da nas pisac hoće da uvjeri, da je najveći Cvijićev nedostatak и tome, što nije mjerio centimetrom lubanje i femure, On piše: »Sa Cvijićevim dvjema knjigama {,Balkansko Poluostrvo' I i TI) nauka se nije pomakla niti centimetar naprijed, Da je uzeopa izmjerio jedno stotinjak lubanja, da je opisao po svim Каrakteristikama, koje se kod takova rada uzimlju u obzir, stotmjak individua, — to bi bio pozitivan naučni rad, koji bi mnogo više koristio za upoznavanje ,rasa' na Balkanu«. Medjutim, svakomu kogod je Cvijićevo djelo pročitao jasno je da se tu nigdje ne govori o rasama, već O psihičkim tipovima; a Cvijić sam (na strani 6, drugog dijela »Balkanskog Poluostrva) jasno kaže: »Antropološka ispitivanja u stvari nemaju nikakve veze sa studijama kojima je cilj da se utvrde psihičke osobine, izuzevši što neka fakta, koja naročito padaju u oči, mogu da pobude pažnju ispitivačevu, Ova se ispitivanja mogu upotrebiti samo utoliko ukoliko se odnose na uzroke psihičkih osobina. Čak i tako ograničene podatke ovih ispitivanja treba upotrebljavati s najvećom pažnjom... Dobro je poznat fakat«, — piše dalje Cvijić — »da se rase, uzete u antropološkom smislu, ne podudaraju sa etničkim grupama. U svakoj etničkoj grupi ima individu4 različitih amtropoloških osobina {doligocefalan ili brahicefalam oblik lubanje, indeks glave, rast, kompleksija). Sa razlošom stu odbačene teorije prema kojima bi psihičke osobine poticale iz antropoloških, tako da bi čak bilo viših (doligocefalnih) i

*) Lucien Gallois, »Jovan Cvijić«, »Annales des Geographie«, No, 200. 15 mars 1927, *)} Dr, J, Daneš, o, c, pag. 33,

84