Nova Evropa

da narodne pesme treba »prepevati« i svojim stihom »ople-/ memniti«. Ali je. čudno, da se moderni stručni ispitivači, Коју obilaze pojedme naše krajeve u potrazi za guslarima, nisu priseti gde i kako da traže izvor i autemtične veTZije OVe, pesme i ovakih pesama, iako sa svojih naučnih putovanja, donose iskustvo da »gusle beže и ђгда«, Тако је, naprimer, profesor Murko išao pre neku godinu {1927) u »domovinu, Азапабиисе«, Како izgleda, bez naročite želje da је падје; | ан та Кад је био — i od mene, i od samog Meštrovića — та | verziju koja živi u narodu, ipak taj fakat nije spomenuo u svojoj najnovijoj studiji o fom predmetu {u češkom Geteovu Zborniku, koji je tu pre kratkog objavljen)! Ne pada nam na um, naravno, da ove reči upućujemo kao prekor pro. Murku, svakako jednom od naših najzaslužnijih i najpozvamijih radnika na tome polju; i priznajemo, sa G, Gezemamom {u uvoda njegova Erlangenskog Rwukopisa), da je »Hasanaginici« posvećemo meobično mnogo ljubavi i napornog truda od majboljih filologa i slavista celoga jednog stoleća, od Fortisa pa do Murka, i njeća {(Gezemana), Ali hoćemo da ukažemo na propuste i nedostatke kad se ovako suptilan umetnički i pesnički predmet kao što je narodna pesma ostavlja na milost i nemilost stručnjacima i filolozima, ma oni bili mače i najspremniji i najpametniji ljudi, I hoćemo da naročito naglasimo, od Коlike koristi i važnosti može biti kad se u ovim stvarima čuje i sasluša mišljenje i savet i pesnikš4 i umetnika — kao u ovom slučaju Meštrovića, Jer, napokon, ipak vredi više živa verzija »Hasamaginice«, koju još niko od učenjak4 nije čuo, nego studija od desetak strana sa stotmak »fusnot4«, koje svaki učenjak može i sam pronaći sa malo truda i znoja,

Ovim povodom budi — uzgred — rečemo, da Meštrović — i mimo »Hasamaginice« — ·3«ppredstavlja jedno dragoceno vrelo za upoznavamje narodnih pesama i marodnih običaja, narodmog jezika i narodnih verovanja, jedmoga пабеба Ктаја koji je neobično zamimljiv i bogat u svemu tome. То Je, uostalom, bilo očigledno već dz njegova umefničkog rada i maštanja oko Kosovskog Hrama, još pre dvadesetipet godimA; samo što se malo ko našao da od živa umetinika motraži objašnjenja o imspiraciji za one kolosalne fragmente, i da izbliže pogleda u njihovu pozadinu. Ali se zato našlo »bližih zemljaka4« da mu pronadju i prebace »zabludu«, što je svojim delom išao veličati — tudju (srpsku) ерорејш!.,.. Nego, o tom drugi put,

A kad se već ukazala prilika da se iznose i ovi ličnostvarmi moment, meka nam bude dopušteno, da ovaj kratki dodatak mašim nekadašnjim studijama o ovom predmetu završimo jednom ličnom notom pro domo, koja uosta-

129