Nova Evropa

lom nije bez veze sa svim ovim o čemu ovde govorimo. Pišući svoju napred spomenutu doktorsku disertaciju, govorio sam O srpskoj narodnoj pesmi zato što je ona pod tim im enom, pre sto i više dodin4, izišla pred Getea i ušla u nemačku književnost, kako to sad svaki naš čitalac može lako videti iz ovoga broja, a kako sam objasnio i pre pet godina — »povodom jedme nmapomene prolesora Murka« u njegovoj ikmjizi »O značenju Reformacije i Protureformacije za duhovni žavot Južnih Slovenaš« (и »Novoj Evropi« od 11. septembra 1927), — odbijajući ponovljeni mi prekor u tom pogledu, Sad, medjutim, pred licem činjenica koje su izašle ma videlo u toku istraživamja »Hasanaginice« i njenih izvora, i poimenmce u svetlosti iskustva do kojega sam sam došao i koje sam delomično gore izneo, Želim da učinim ipak jedmu rezervu uz onaj naslov mojoj mjizi, i da dopunim onaj moj odgovor pro. Murku,

»Hasamagdinica« je očigledno potekla iz slojeva пазеба naroda Кој зеђе i svoj jezik nazivaju hrvat 5К 1 т imemom. To dokazuju pisani izvori i Fortisova origimala (Splitski Rukopis) i mnogobrojnih varijanata (vidi Gezemanovu raspravu) iz primorske Dalmacije i sa otok4, kao i cela sredina u kojoj je ova gradja nadjema i prikupljena, To dokazuje još bolje Živa pesma koja se još čuva i predaje u brdima zagorske Dalmacije, o čemu tako rečito govori Meštrovićeva vezija koju smo ovde saopštili, A kako je baš »Hasanaginica« probila mašoj narodnoj pesmi put u svet, bilo bi pravo da se u svebskoj literaturi, kad je o njoj reč, spominje hrvatsko ime naporedo sa srpskim imenom (Које је Vuk popularisao). Zabunu o »Morlacima« trebalo bi, bar u nauci i književnosti, popraviti, i stvar objasniti,

Govorim danas ovako zato što sam za ovih poslednjih dvadesetak godina saznao više činjenica — S obzirom na marodne pesme i mjihovo širenje, рошпепсе u Dalmaciji i Bosni. i Hercegovini, — za koje ranije nisam znao (naprimer, da u Dalmaciji i nema pravoslavnih бизјага); а опда, i poбјамо, тајо što mislim да treba, u ovim našim sadašnjim nacijonalnim prilikama, poći malo unazad pa povesti računa o tome da misu svi, nažalost, našega uveremja O jedimstvemosti опоба što se zove srpsko i hrvatsko, i da će biti Još potrebno boriti se da to uverenje počne opet dublje hvatati korena, a da se dotle svačije mišljenje ima uvažavati, Inače, nama može biti samo drago u duši da smo došli do ovog šiгеба iskustva o poreklu i domovini naših marodnih pesama, jer nas omo učvršćuje u tom našem uverenju o medeljivosti narodne teritorije i istovetnosti nesamo narodmog jezika nego i narodme duše,

М. С.

130