Nova Evropa

Mesto političkog pregšleda: Dva predsednika (Masarik i Hindenburg} (I. Politteo)„. „. „. 131

Јединство са Словенцима (Ј. Зубовић) и“. ... o. ... ... ... ... 133

Економски преглед: Наша привреда и Пакт Мале Антанте (И. Белин) ,. „. 136

Polemika: Kultura u opasnosti? (Odgovor „kritičarima“) (A. Mužinić} „. „„ ._ . _ 140

Sta se čuje.

Čekali smo uzalud da vidimo da li će koji naš književni časopis bar zabeležiti laskava epiteta kojima je, povodom osSromnog uspeha Jedne svoje »drame« u splitskom pozorištu, obasuo kritičara splitskog »Novog Doba«, i kritičare uopšte, naš rasni genije Dušan (Duja) S. Nikolajević, čija »Večna koprena« — po vlastitoj kompetentnoj oceni — »čini datum u našoj književnosli« i »čast našoj literaturi«. Ali, kako se čini, svi junaci nikom ponikoše, pa baš nijedan da se zahvali za obilate kom· plimente — u ime »parazitskih živuljaka«, »nitkovski organizovanog defilea paskvilskih mediokriteta«, i »prikrivenih nitkova koji, preko duhovno i moralno zakržljalih stvorenja, sramote javnu reč«. A jasno je, da rasni palilulski »stvaralac« nije izuzeo nikoga iz kaste »t. zv. kritičara«, nego im je još pridao i upravnike naših kazališta, beogradskog i zagrebačkoš, pa Je javno nazvao prvog »šeref-budalom« a drugoš »згатофош za celu naciju«; onaj prvi je usitnio s nekim odgovorom, u kojem i пе imenuje protivnika, dok je bivši zagrebački upravnik smatrao da pere »sramolu« sa svog imena lakonskom izjavom, da su i »lični napadi jednako daleko od stvarnosti i istine« kao i »činjenice u podledu rada pozorišta«. I, na tome bi ostalo, da se nije, u Berlinu, »pobunila kritička savest« G., Stanislava Vinavera, koji je ustao »u odbranu umelničkoša rada« G. Milana Predića (u podlisku beogradskog »Vremena«), u načelu, našto je — opet »načelno« — kratko reagirao (u »Pravdi«) G. Velmar Janković, To je sve, Sam pak »Slučaj G. Dušana S, Nikolajevića«, u ovom slučaju, ostao bi potpuno neosvetljen i neobjašnjen (čak je i

· џгедуик »Моуов Рођа«, Кој inače nije stidljiv pri polemisanju, zinuo ovaj put od čuda i samo zapitao unezveren »Šta je ovo?«

— pa prekinuo s objašnjavanjem, da ne bi »ponizio sebe i ulogu

štampe«!), da se nije našao srećom jedan običan »stariji i iskus[nastavak na trećoj sirani omota |}