Nova Evropa

Stočari su zdravi, snažni, skromni, strpljivi, i nenadmašivo izdržljivi. To su njihove divne osobine, koje planina stvara i planina održava. Mada je njihovo shvaćanje ljudskog društva i društvenih odnos4. posve primitivno, ipak, u razgovoru s njima, opažate da zdravo i logično posmatraju te odnose, Naročito znaju fino da istaknu svoj položaj u našem današnjem društvu i da — neoptužujući nikoga — istaknu, kako o njihovu stanju i njihovim potrebama niko ne vodi računa. »Prije smo«, kažu, »za turske i austrijske uprave, imali besplatne paše, bez takse za drvo 17 бита za ogrijev i za gradnju koliba, i neznatne takse za stočne pasoše i pregled stoke. Danas se od nas naplaćuju kolibarina (kolibarina je taksa koju stočari plaćaju državi za pravo da mogu sagraditi i držati kolibu na planini; taksa iznosi godišnje Din 40.-) i velike takse za pašu goveda, konja i sitne stoke, takse za pregled stoke i za pasoše [putnice), te takse za meremat (meremat je pravo sječe šume u državnim šumama za vlastitu potrebu za gradnju zgrada i za ogrijev). A niko ne vodi briđu o popravcima i održavanju naših puteva, prilaza i mostova preko gorskih potok4, niti se iko brine o uredjenju pašA, izvora i pojilišta za stoku. Kogod k nama dodje, samo pruža ruku i viče dajl...« Hercegovački stočari su odista velika sirotinja; oni se održavaju jedino uslijed velike skromnosti u životu i odricanja svih kulturnih potreba. današnjeg čovjeka., Ako putnik na prolazu svrati u njihovu kolibu i proboravi s njima neko vrijeme, vidjeće da oni ništa drugo ne jedu nego samo hljeb i mlijeko, ili puru (bez masla) sa mlijekom; o takvoj hrani žive iz dana u dan po tri i četiri mjeseca. Jedini im je luksuz: duhan i crna kava. Ipak, i u toj svojoj sirotinji oni su prema strancu prijazni i gostoljubivi, Iznijeće pred njega sve što imaju, da ga pogoste, pošto se prethodno izvinu da nemaju ništa bolje, Ako im u naknadu za jelo ponudite koji dinar, odbiće odlučno da ga prime. (Red je ipak ostaviti koji dinar djeci, ako se nadju u kolibi.)

Planinarima i turistima daju hercegovačke planine priliku za vanredno uživanje u prirodi, Prema tome kako je ko raspoložen, da li za prostrane, velike, i sjenovite šume, ili za ncepregledne pitome {humne) pašnjake, ili za goli krš, strme litice 1 обге бгеђепе, treba da podešava svoje ture u hercegovačke visoke planine.

Po svojoj pitomosti, sa velikim šumama, i pašnjacima i sa mnogim planinskim jezerima (9), izvorima, i potocima, svakako je najprivlačnija Zelen-gora i Lelija. Te planine obuhvataju velike komplekse šum4 i pašnjaka, izmedju kojih se protežu visoki gorski lanci, sa kojih su daleki i divni vidici, Danima možete hodati po tim planinama a da vas ne savlada umor ili sumornost: svuda nailazite na velike šume, ili na hladne

210