Nova Evropa

Arhitektonski spomenici turskoša perijoda u Mostaru.

Mostar je grad turskoga porijekla, a nastao je kraj lančanog mosta i dviju kula na Neretvi više ušća Radobolje u Neretvu. Na kraju XV vijeka je to malo naselje na lijevoj obali Neretve, koje se do polovice XVI vijeka toliko razvilo da prelazi i na desnu obalu; a kako je lančani most nesiguran nad rijekom širokom preko trideset metara, obraćaju se gradjani sultanu Sulejmanu, da im sagradi čvrst most na Neretvi: Sulejman Zakonodavac im posla graditelja Hajrudina, koji godine 1566, dok se odigravala dramatična bitka pod Sigetom, dovrši najveličanstveniju Sradjevinu turskoga perijoda na Balkanu, most koji bi prozvan imenom sultana Sulejmana. Nekoliko godin4 prije toga dovršava se i Karagjozbegova Džamija; a u tom i slijedećem vijeku i ostale veće gradjevine: džamije, medrese (škole za sticanje srednje i više naobrazbe), javna kupatila, Sahat-kula, gradski zidovi i kule.

Najstariji je Mostar malen grad. Njegovi zidovi ne okružuju prostor veći od Dubrovnika u »mirima«, Samo mjestimično su sačuvani ostaci zida, koji je nakon okupacije srušen. Od sedam kul4 na gradskim zidinama samo je jedna sačuvana, dok su ostale pri regulaciji grada porušene, iako su dvije mogle ostati a da ništa prometu ne smetaju. Dvije velike kule, koje se vide na svakoj fotografiji koja prikazuje most, ostale su, jer nisu prometu smetale i jer se nisu mogle porušiti. Ona s lijevu stranu Neretve služila je kao slagalište strjeljiva; a druga, na desnoj obali, kao tamnica i stražara. Na ovu se naslanja mala kula nad jedinim gradskim vratima koja su pretekla do naših vremena,

Nema vjerojatnosti, da su Turci zatekli ikakvu veću бгадјеvinu iz ranijeđ6a doba na području današnjegša Mostara. Pa ipak, bilo je dosta pisaca koji su tvrdili, da je ova ili ona džamija načinjena na nekoj, po jednoj predaji na katoličkoj a po drugoj na pravoslavnoj, crkvi, a te su predaje iznošene naročito iza okupacije Bosne i Hercegovine {1878), u namjeri i nadi da će Austrija dozvoliti pretvaranje džamija u crkve, Tako je i stari most još od Aleksandra Hilferdinga*) nazivan rimskim mostom, da bi se osporio Turcima kulturni rad u ovim krajevima, Da počnemo od ovog8a mosta. Most je sagradjen na jedan 16k, čiji je raspon 29.4 m, a širina 4.3 m; visina mosta na usponu Таја је 21 т, од егпоба vodostaja, Prelomljeni luk je karakteri-

•) Александерђ Оеодоровичљ Гилљфердингљ:; »Босији, Герцеговина и Стара Серб:н«. С. Петербургљ, 1859.

232