Nova Evropa

To je prva etapa kritičkih zapažanja Žida. Slika koja se dobija iz toš opisa pokazuje, da narodne mase današnje Rusije žive bijedno, da pri teškom radu ne jedu dovoljno, i da su loše obučene,. To je, uostalom, očigledno svakom ko dodje u Rusiju. Ali suština problema nije u samoj činjenici nisko8 standarda života radnih masa, mada је i taj faktor veoma važan. Suštinu sovjetskog problema treba tražiti u ovom: kuda ide opći pravac socijalno-političkog razvitka? — Da li k uništenju, iščeznuću klasnih razlika u društvu, nedopuštanju takova stanja gdje bi jedna grupa ljudi, priviledisana manjina, mogla da živi široko i bošato na račun druge grupe, ugnjetene i eksploatisane većine? Il obratno: da li taj razvitak ide baš u pravcu stvaranja takovođa stanja ugnjetavanja i eksploatacije? Gospodari Rusije govore, da se zemlja nalazi u stanju socijalizma. Samo, u današnjoj Kusıji jedino gospodari i mogu da govore, a svi ostali moraju samo da ponavljaju ono što kaže Vlada i njena »glajhšaltovana« štampa. U tom pogledu svjedočanstvo Žida, pri njegovim moralnim i intelektualnim kvalitetima, imade prvostepeno značenje za svakoga onog ko hoće i ko je sposoban da sudi »ni po babu ni po stričevima«. Gorko, ali odlučno konstatira Žid, da u Sovjetskoj Rusiji počinju »favorizirati buržoaske instinkte«: — »Ja sam uznemiren kada vidim kako u sadašnjoj Rusiji indirektno laskaju tim buržoaskim instinktima i raspiruju ih. S obnovom porodice kao socijalne ćelije, pravo nasljedja, želja za bogaćenjem, sklonost k privatnom vlasništvu, dobiće prevagu nad osjećajima drugarstva, jednakosti, zajednice, Dabo8me, ne kod svih, ali kod mnogih. Već danas vidiš gdje niču društveni slojevi, ako ne već i klase, koji sačinjavaju svoje vrste aristokraciju; ja ne govorim ovdje o aristokraciji po zaslugama i ličnoj vrijednosti, već o aristokraciji onih dobronamjernih i poslušnih, koja će već u slijedećem pokoljenju postati aristokracijom novca ...« Ovako »oburžoaznjavanje« današnji vlastodršci odobravaju i forsiraju, kaže Žid. I on je već zapazio kod te nove sovjetske aristokracije crtu karakterističnu za svaku gospodsku klasu —: prezir, ili u najmanju ruku ravnodušnost, onih koji žive na sunčanoj strani prema »nižima«, prema »kućnoj posluzi i prostim radnicima, prema nadničarima, skoro bih mogao reći:

prema bijednima uopće ... A tih ima i suviše«., Židu pokazuju čuveni pijonirski logor u Arteku (Krim): logor je prekrasno opskrbljen, djeca su živa, — Žid je neobično zadovoljan. Ali on i

tu zapaža što mnogi drugi putnici ne žele da vide: da je to logor za djecu te nove aristokracije, i za one izuzetke medju prostom djecom koju iz jednog ili drušog razloga dižu u aristokraciju, dok po susjedstvu živi u bijednoj potleušici, u nečistoći i nevolji, dijete prostog radnogš čovjeka, Židu pokazuju i veličanstveni sanatorij na Kavkazu, koji se nalazi u gradnji; ali on vidi tu da gradjevinarski radnici, koji grade (ај veličanstveni sanatorij,

22