Nova Evropa

Dosada je najbolja formula za organizovanje anti-kapitalističkog bloka nadjena u Francuskoj, u vida Narodnog Fronta. Tu je medju levičarskim strankama postišnut пеsamo negativan sporazum, za borbu protiv fašizma, već je izradjen i pozitivan program, za rad na vlasti. Prvu godinu dana, francuski Narodni Front izdržao je, može se reći, sjajno: od radikala do komunist4, stranke su složno sprovodile reforme na svim poljima. Blum se pokazao hrabar i mudar, komunisti su našli meru, više ne6o ma u kojoj drugoj zemlji, a radikali su u ime srednjih klasa pristali na povlastice za radnike, koje su sami propustili bili da dadu u toku svoje dugogodišnje vladavine. Francuski primer bi mogao biti poučan za sve tri vrste političkih pokreta, i trebalo bi da nadje više podražavanja i u drugim zemljama.

Zaključak je jasan, Ko postavlja dilemu: »IH fašizam ili komunizam«, taj nije pristalica progresa; a ko ističe obrtnutu alternativu: »Ni fašizam ni komunizam«, taj je stvarno za fašizam, samo što nema hrabrosti da to i prizna. Pitanje se tako ne postavlja: nisu partneri fašizam i komunizam, jer su to dve raznorodne pojave; partneri su ekonomski individualizam ili liberalni kapitalizam, s jedne strane, a revolucijonarni socijalizam ili komunizam s druge strane, Fašizam je nova pojava, dok su i kapitalizam i socijalizam stari, dobro poznati protivnici. Fašizam je pokušaj buržoazije da se podmladi, pokušaj kapitalizma da se organizuje; najzad, pokušaj individualizma da se u izvesnoj meri socijalizuje. Bilo bi ludo, da u takvoj situaciji antikapitalizam ostane na starim pozicijama i da tuče neprijatelja pucajući u tvrdjavu koju je ovaj napustio. Pogrešno je, stavljati fašizmu kao JedinoS suparnika komunizam, veliku ali ipak suviše usku doktrinu, koja zasada može zagrejati samo ograničen broj ljudi, mesto toga, valja istaći drugšu alternativu, povoljniju za prijatelje opšteg dobra: fašizam ili demokratija. Isto tako — sa G. Idnom u engleskom Parlamentu — ne dopuštamo da se demokratije brkaju sa komunističkom diktaturom; mi ih naprotiv smatramo za protiv-otrov komunizmu. Praktično 60voreći, to znači da svako ima da bira izmedju autoritativnog režima u korist maloš broja ljudi i organizovane slobode u korist narodne većine, izmedju poretka koji sigurno oduzima slobodu a ne obezbedjuje sigurno hleb, i poretka koji sigurno obezbedjuje hleb svakome ko radi a ne dira slobodu ljudima koji rade. Ali to više nije samo gSradjanska, već i seljačka i radnička demokratija; nije samo politička, već i socijalna i ekonomska, To je Radna Demokratija.

Dragoljub Jovanović.

194