Nova Evropa

ono što se moglo predvidjeti: da je uspjeh koji je Belgija postigla vrlo daleko od onog što je ona podrazumijevala pod neutralnošću. Prema fome, note Francuske i Velike Brita-

nije od 24, aprila 1937 ne pogadjaju ono što se u Belgiji smatra.

suštinom problema, pa se potvrdjuje ono vjekovno iskustvo, da Belgija, baš kao ni Švajcarska, zapravo nisu nezavisne, te da je gotovo nemoguće pisati »nacijonalnu istoriju« Belgije ili Švajcarske, budući da je svaka strana njihove povjesti tek izvadak iz političke povjesti moderne Evrope, Dok smo, primjerice, za Švajcarsku morali naglasiti važnost očitovanja velevlasti od 20, novembra 1815, kojim je neutralizovan teritorij Švajcarske, moramo, u slučaju Belgije, uputiti na cijeli onaj perijod evropske povjesti od 1789 do 1848, koji je prekrojio Evropu, I unatoč svega naginju te zemlje k meutralnosti!

Razlozi su zato — kako smo to ranije iznijeli — u prvom redu psihološke naravi: u Belgiji se suprotstavlja ideji medjunarodne solidarnosti »tek slika jednog nostalgično8 sna, dakle jedna psihološki mnogo jača sila od prolita«; ali je i taj san protkan stravom i sumnjama —: na primjeru rata u Špamiji dobila je Belgija »konkretne predstave o tome čega se ima bojati«, s razloga što bi dođadjaji, u kojima je izvan granica jedne države ostvaren izvjestan.politički program, značili u neutralnoj državi promjenu postojećeg političkog ili socijalnog poretka, Ako se to

bude smatralo valjanim osnovom neutralnosti, — neutralnost će postati odredjenim opredjeljenjem prema »izvjesnom« sadržaju jednog političkoš sukoba; a šta je »izvjesno«, — odredjeno je

političkim ustavom odnosnih držav4A.

Pojmovi o medjunarodnom poretku bitno su se izmijenili u godinama od sklapanja mirovnih ugovora u Parizu 1919 pa naovamo. Pitanja medjunarodnog mira porasla su i brojčano i sadržajno, Povod i razlog ovome nalazimo u promjenama koje su se zbile u tri od pet-šest evropskih velevlasti: u Njemačkoj, Italiji, i Sovjetskoj Rusiji, Ove zemlje pošle su za jedan korak даје од4 розђегаћлоб ostvarenja mačela samoopredjeljenja narod4 ı ustrojstva nacijonalnih država, — u njima je došlo do identifikacije države, nacije, i partije. Štaviše, Sovjetska Rusija, kao država mnogih narodnosti a jedne partije, upućuje nato, da je suština tih država ostvarenje novog »državotvorhoS elementa« — partije. Ovo povećava broj problem4 kojima su te države izravno zainteresovane — bilo to iz opće-državnih bilo iz nacijonalističkih bilo iz partijskih razloga —, te prema kojima, stoga, ne mogu biti neutralne, Solidarne sa. srodnim poliličkim partijama inozemstva, one su — ponajprije iz ideoloških тонуа, a zatim iz motiva svoš imperijalizma, — pretvarale veze s tim inozemnim političkim partijama u sredstva svoje političke borbe. Da pritome namjera imperijalističke ekspanzije nije tako jasno vidljiva, moglo bi se govoriti o stvaranju jednog novog

198

O SR O