Nova Evropa

zapadnijeg teritorija prolaze svi putevi k Sredozemnom Moru za Nemačku, Austriju, Češkoslovačku, Madžarsku, Poljsku, I kao god što je Srbija, kao Srbija, osećala da nema nikakovih suprotnih interesa sa Kraljevinom Italijom, Jugoslavija se još pri svome radjanju u Versaju zatekla u položaju ekonomskog i političkog suparnika prema jakome susedu s one strane Jadrana. Nego, taj iz osnova promenjeni medjunarodni položaj zemlje nije bio uslovljen samo promenjenom strukturom i smeštajem naše države, već isto toliko i opštom konfiguracijom geografske karte Evrope. Stare Rusije, koja je sa rasnom vezom, tradicijom, i pravoslavjem bila prirodna i neosporena zašlitnica male slovenske države na Balkanu, nestalo je, Nova slovenska država na Balkanu našla se gotovo iznenada sama u uzburkanom evropskom moru.

Ako bacimo opšti pogled na prvi perijod posleratne internacijonalne situacije, ne može a da se ne nametne našoj pažnji kritičnost našega položaja. Kritičnost nesamo u apsolutnom smislu nego i u poredjenju s ostalim novim državama. Mi smo jedini koji smo za dugo vremena bili izloženi neprijateljskom ili pretećem stavu nekolikih suseda, Ne treba zaboraviti da smo, kroz nekoliko godin4, imali hermetički zatvorenu granicu prema Bugarskoj, a za dosta vremena i prema Madžarskoj. Prema Italiji, ako i nije bila formalno zatvorena, stvarno je bila vrlo blizu tome, Ni Čehoslovaci ni Rumuni nisu #оба imali, barem ne u tolikoj meri. Mi smo bili jedini izmedju naše tri države koji nismo imali nikakove garantije za slučaj napada od strane svoga пајабеба suseda i mogućno8 neprijatelja, Češkoslovačka je za analognu opasnost, od strane Nemačke, imala pakt sa Francuskom; Rumunija, protiv Rusije, pakt sa Poljskom; i sama Poljska imala je pakt sa Francuskom. Jugoslavija nešto slično tome, ili bar nešto što bi bilo isto tako efikasno, nije imala, Ni Francuska, ni Mala Antanta, ni Balkanski Sporazum nisu bili vezani, u slučaju ratnog sukoba izmedju Јибоslavije i Italije, za oružano istupanje na strani Jugoslavije, Vodjstvo jugoslovenske spoljne politike bilo je svesno toga nedostatka; a bilo 8a je svesno, kako je i prirodno, i zainteresovano inostranstvo. Mnogo koja unutarnja teškoća, to smo mi znali, bivala je podgrevana, ili uopšte stvorena, iz tođa inostranstva. U tu bolnu historiju nećemo dirati, ali mislimo da ne smemo ni da brišemo potpuno iz uspomene velebitske bune, makedonske trojke, ustaške tabore. Sve da i apstrahiramo od tih spoljnih zakoračavanja u naše teritorije, ne smemo zaboraviti da je Jugoslavija, opet jedina od svih gore spomenutih država, sem Poljske, bila nekoliko puta izmedju 1924 i 1934 u direktnoj opasnosti rata. Tridesetidruge imao Je nedavno preminuli premijer engleski Makdonald razgdovor sa zvaničnim predstavnikom jedne Velike Sile, u kome ga je ovaj uveravao,

384

а