Nova Evropa

Hrvati i Зеђа. Baš kao da se želi izigrati svaki mačaj tih reči; jer, ako nema poverenja u braistvo, uz to u političke ustanove takve kakve imamo, kako se mogu praviti sporazumi? Jedna vrsta sklopljenih sporazum4 ne zove se tako, ne zove se mi »sporazum«&« ni »nagodba« ni ništa slično i kao reč prijatno: zove se prosto »protokol«. Nismo očarani, ali — da ne bismo bili razočarani ostanimo, možda. pri tomu.

U jednoj zemlji, knez je zaštimnik radništva; u drugoj, knez je član organizacije nezaposlenih radnik4; u irećoj, vladalac i njegova porodica padaju kao žrtva revolucije koja nosi radničko obeležje. Dodiruju se krajnosti, a opet svak ima svoje krajnosti. Koje su naše krajnosti? Razaznati ih, znači biti na putu da se obezbede interesi onih izmedju knajnosti. Krug maše krvave istorije, u пштпо doba, počinje — medju nama — krvavim crnogorskim Božićem, a završava se — izvam maše zemlje — pogibijoni vladaoca. Svi su zastupljeni kad se radi o krvavom obračunu: seljak, njegov predstavnik. vodja, i suveren. Pa ipak, prosečan gradjanim me ume još da čita taj grozni bilans; ne zna, koje su krajnosti u sukobu ni u zemlji ni u svetu. Ono što je narodna tekovina, mora se obezbediti: ali kako? Bunovan još od sna i u žurbi da zaradi na poslu potrebnom društvu, čita današnji čovek — čim otvori oči — o večnim danonoćnim naporima da se sačuva mir. Tako od prvog dana kad je završen Svetski Rat. Duševni mir je samo san. Kakva pogodna atmosfera, ta večna ratna groznica, za sve spekulacije sa rakom ı mirom.

Svetski Rat kao da je, iz čitavoga spleta i sukoba odnosa, idtisnuo ipak move oblike sporazumevanja. Sporazum je samo u tome. da sa mekim memamo nikakav nesporazum. Paktovi o nenapadanju na dnevnome su redu. Dovoljno je da nemamo razloga da ratujemo jedan s drugim: u tom se iscrpljuje poverenje. Ne zaamo. na čemu stvarno počivaju naši Immteresi i naša bezbednost: da li na poverenju, ili na nepoverenju? Savezništva iz Svetskog Rata odnose se na rat: ali, kako sačuvati mir? U teškoj nedoumici, nameće se jedan rizik: izgubiti iz vida rat, težiti miru, za cilj imati mir, i prema tome cilju tražiti prijateljstva; za taj cilj živeti sa verom: ko želi mir, taj će ga imati. A uz takav cilj, da ova razmišljanja završimo opet ratnički, nametnuo bi se jedan dalji, opštiji: ko zemlju koja ne želi drugo do mir pregazi, mogao bi se smatrati zaista obeleženim u ljudskom društvu, i ne bi smio biti ničim osiguran da i sam ne bude pregažen.