Nova Evropa

To su razmišljanja koja mameću pakleni glasovi o та wu miru. Samo razmišljanja. Jer, ko sme postavljati sebi takve ciljeve od značaja za celinu ljudskog društva? Al, i svi napori za mir, kao da se svode na nešto ne mnogo utešno: samo da ne bude rata! Zar to nije i suviše skučen život: da usled rata kao mogućnosti, kao opasnosti, stalno irpimo od rata, i da tu ne pomaže nikaka oružana snaga! A čovek ne živi samo да izbegne rati, već i da mirno krca orahe ili puši cigaretu. Tražimo dakle načina da to obezbedimo, a ne da izbegnemo rat. Rat je tek krajnost: ali ga eto, zbog paklenog značaja sa kraja ljudskog interesovanja, gde bi mu logika dala mesto koje mu pripada, prebacuju na početak; tu ga dovodi psihologija ljudskog straha od najgoreg i najtežegz. Zato nam sada rat izgleda kao prvi, primarni, takoreći genetički osnov ljudske organizacije, a nesamo kao rušžilac. Ako bismo bili sporazumni da mu odredimo io mesto kao stalno, time bismo se našli na sasvim novom putu za starim ciljevima; ali ne bismo bili više sigurni za svoje ciljeve, jer biamo išli ususret novim iskustvima. Па ]li imamo osnova pretpostavljati, da bi ona bila teža od starih? O tome se radi.

Milan Fukićevičć.

Na prelomu.

Možda mi Sloveni ne činimo izuzetak medju drugim avetskimni plemenima po svojoj prošlosti i medjusobnim sporovima i borbama. Ali nesumnjivo činimo izuzetak po toku razvoja i formimanju macijonalnih država. Dok su i manje snodna plemena nego što su mnoga slovenska medjusobno, uspjela da forsiraju zajedničke osobine i odlike i izgrade jedinstvene velike nacije i države, dotle su se Sloveni uzajamno potirali i uništavali, služeći vrlo često kao orudje u tudjim rukama i za tudje svrhe, protiv sopstvenih interesa. Dovoljno je spomenuti veliki broj germanskih plemen4, ili nemanji broj francuskih, koja eu u toku istorijskogs zbivanja uspjela da formiraju veliku njemačku, odnosno francusku, naciju, pa da osjetimo tragičnost i sudbonosnost slovenskih medjusobnih sporova i borb4. Još kojekako se može i razumjeti vjekovni spor izmedju Rusi i Poljak4, koji su se — iako vrlo srodni već odavno formirali u posebne nacije, izgradili pod raznim oprečnim — uplivyvima svoje posebne kulturne odlike, obrazovali

10