Nova Evropa

dualnosti pojedinih slovenskih naroda. Opravdani i razumni interesi tih narod4 se stvarno nigdje ne ukrštaju i ne kose; a geografski

položaj i unutrašnja potreba mirnog izgradjivanja, Као 1 — naroено — spoljni odnosi i susjedstva, te tendencije toga

susjedstva, neodoljivo su upućivali na neprekidnu, široku, i miimnu, nesamo kultumu već i politička i ekonomsko-privrednu, saradnju slovenskih državi i narod4. Ali jedna od bitnih polaznih tačaka za takvu jednu opštu politiku bila je: unutrašnja izgradnja i konsolidovanje opreka koje su s vremenom i tudjinskim nastojanjima stvorene medju plemenima istoga etnografskog naroda, kao i širokogrudo gledanje ma stvarno nemaftne opreke mu pogledu svojatanja nekih teritorija izmedju nekih slovenskih država u prelaznim zonama. Ali dok su te prelazne zone služile kod drugih naroda kao bitna polazna tačka slivanja pojedinih plemena, odnosno jednokrvnih i jezično srodnih grupa a jednu široku zajednicu, koja je primila naziv nacije, dotle su kod slovenskih naroda te zone služile kao uzrok za vjekovne sporove i uzajamno istrebljavanje. Dovoljno je ovdje potsjetiti na spor oko Tježma, u iragičnom trenutku kad je rješavana sudbina opstanka Češkoslovačke kao nezavisne države. Takvih prelaznih etnografskih zona ima izmedju Poljakia i Rusd, izmedju Ста 1 Висага, izmedju Srbohrvata i Slovaka, da i пе govorimo o prisnoj jezičnoj vezi izmedju hrvatskih i slovenačkih kajka· vaca, kao i isto takoj prisoj srodnosti izmedju Slovaka i Čeh4, pa čak eto i izmedju Hrvat4 i Srba, izmedju kojih uopšte nije mogućno povući nikakvu ni približznu granicu. Takvo cjenkanje i sporovi, te uzajamne krvave borbe izmedju pojedinih slovenskih naтода oduvijek su slabili njihovu snagu i činili od njih predmet za igkorišćavanje od strane susjeda, koji su sistematski i neprekidno posijedali i prisvajali njihovo zemljište.

Tačno po onoj narodnoj: — »Ko neće brata za brata on će indjina za gospodara«, zlosretna je karakteristika Slovena, da za uzajamne sporove uvijek pozivaju za sudije baš one koji samo vrebaju priliku da se u spor umiješaju ı svadju za sebe iskoriste. Srpski dinaste iz doba raspadanja Dušanove Kraljevine, u svojim medjusobnim svadjama ı borbama stalno su se obraćali za pomoć i posredništvo osvajačkoj Turskoj, dok konačno mijesu postali svi roblje svoga »arbitra« i »pomagača«. Ali prošlost, izgleda, nije ničemu naučila slovenske narode; nikvi zastrašavajući primjeri nijesu pomogli. Otkako je izbilo na javnost Češkoslovačko Pitanje, pa u toku

13