Nova Evropa

jednom već ranije na uvodnik »Dobro nam došli!« s kojim je đočekala austrijskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda i ženu mu Sofiju, na Vidovdan 1914, sarajevska »Srpska Riječć, pod uredništvom Stijepe Kobasice. To je bilo davno. Otada su se vremena menjala, ali je Stijepo Kobasica ostao nepopravljiy, i nije — posle Franca Ferdinanda — Dr. Stojadinović bio jedini i prvi (pa verovaino ni poslednji) koga je on dočekivao s uvodnicima »Dobro nam došao!ć Medjutim, čini se da ni idući »šef-redakter« »Samouprave« — koji sad zastupa Kobasicu na dopustu — nije bolji prorok na uvodnome mestu, jer evo baš danas kad ovo pišemo (17. februara), dok pred sobom držimo »Samoupravu« s uvodnikom »Jedna potvrda više!ć (u kojem se ističe jednodužnost Jugoslovenske Radikalne Zajednice, · da Vladi G. Cvetkovića »pruži najširu potporu u Parlamentu), čitamo u večernjim listovima, da su — pri izboru časništva nove Skupštine — 35 poslanika JRZ (grupa Dra. Stojadinovića) predali prazne cedulje! Mi bismo stoga preporučili direktorima i redaktorima »Samouprave«, sla otvore ponovo svoje »raboše« i da se vrate na svoja »politička zrnca«, а па ostale rubrike ove vrste — koje su 4ako iznemadno, i tako radikaMno, zatvorili i odbacili, kao da ih nikad nije ni bilo! —, pa da u njima nastave iznositi svoju političku mudrost »iz dana u dan«ć, jer su ta imali mnogo više uspeha. Naprimer: u broju od 1. februara, moglo se Čitati ovako proročanstvo: »Hvala Bogu, 11. decembar znači likvidaciju mnogih bivših političara...« A 4. februara pošli au još i dalje; tu jedno »političko zrnce« (da li poslednje?) direktno nosi naslov: »Ukopno drušitvo«... Samo, tu je reč o »kukanju na tudjem groblju«: »Jer, oni dobro znaju da za kukanje na tudjem groblju nema sankcija i nikakve odgovornosti, i na taj način oni iskaljuju svoju zavist i svoju pakost, neuvidjajući nikako da im niko nije kriv za mjihov neuspeh u politici...« Nismo ni zavidni ni pakosni, ali moramo priznati da nam — kao grešnim ljudima i profesijonalnim »kolegama« — ipak godi, kad naidje vreme da, nakon sedam masnih godin4, ovako »ukopno društvo« uvodničara i direktora i šef-redaktera i drugih »karaktera« »iz dama wu dan« počne prevrtati očima i kopati nogom, i obrtati svoja vlastita »politička zrnca« na sve strane, ne bi li izbegli da odu na duži dopust, odnosno da bi se šio pre otud vratili i opet — zakukali »na tudjem groblju«!... Ili nam se, možda, i ovaj put samo »pričinjava&ć? ...

М. 6,

64