Novi Pazar

114

du can a - sam Isa-beg uvakufio je 36, a 1542. bîlo ih je sigumo viâe od 160, takode ukazuju, nedvosmisleno. na razvijenu trgovinu, kao i zanatstvo. U vezi sa trgovinom ovdc svakako treba pomcnuti odredbu Bosanske kanunname iz 1516. godine kojom к zabranjuje izvoz u hriSćanske zemlje dobrih konja, oruija, ratnog alata i borbenog oruđa. 47 Ova uredba ponoviće se i u kasnijim kanunnamarna, za 1530. i 1542. godinu. 4 * Blizina rudnika, u prvom redu Rianc* 9 - u rudarakom zakoniku iz 1536. godine nalazi se među nçjvainijim rudnicima srcbra u driavi 50 - i Gluhavice, 11 u kojoj se vadila gvozdena ruda, kao i obilje ostalih potrebnih sirovina - navcdimo samo koiu i vunu - nužno su morali dovesd do razvoja čitavog niza zanata. Oni ovde, medutim, taj utisak se bar nameće čitajući turski popis iz 1489. godine, ne nastavljaju zatedcne srednjovckovnc tradicije. ZanatHje su tu, naimc, zapisane samo mcdu muslimanima - ne konverdtima. Zabeležene su sledeće zanatlijc: bravar, kalajdiija, saraf, krojač. Čizmar, ćelebdžija, svećar, tabak, bozadžija, buregdžija.mcsar, pašmagdiija.papudžija. ćurćija, platnar i mutapčija. Ukupno ih je bilo šezđesetak. U popisu iz 1516. godine upisan je diemal neoienjcnih tabaka - učenika - njih 27. Godine 1542. zabeleženo je nekoliko novih zanata: rudar, potkivač i reäetar ai sitar. Ovim bi se iscrpljivali podaci koje nam nude turski zvanični popisi. Saavim je, međudm, verovatno da jedan brpj zanatlija, možda čak i znatan. iz određenih razloga nije bio upisan. Godine 1566, na primer, od novopzaraskog kadije se traži da, za ratne potrebe, poäalje u Beograd odrcden broj majstora opanćara (carik?),” Ovde je, пета nikakve sumnje, reč о majstorima sa šireg područja. ali ih je sigurno moralo bid dosta i u Novom Pazaru. Da je blizina rudnika Gluhavice uticala, sasvim sigumo, na razvoj zanata vezanih za obradu gvozdene rüde imamo ncposredna sveđočanstva u dnevnicima putnika prolaznika. Pavle Kontarini nalazi ovde, 1580. godine, dućane svake vrste, osobito zanatlije koje izraduju predmete od gvožđa: topuze, turske lokote svake vrste i cenjene medenice, gvožđe, dodaje joS. vade u Gluhavici.” Tridesetak godina kasnije čitamo u dnevniku jermenskog hodoiasnika Simeona Lehacija: »Iz ovog Novog Pazara izvoze se veliki i mali katanci raznovrsnih izgleda. Kada biva pazami dan njih (katance) donose iz svakog sela i grada i slažu ih, jer svugde (ovde) žive majstori gvožđarskih poslova. U (grad) stižu trgovci, kupuju ih (katance i druge metalne predmete) prodajući ih po celom svetu«. )4 I Evlija će u gradu na Rajki naći mnoge dućane u kojima se izraduju katanci, čekići, tabandže i drugo oružje. ,} Istakli smo vcć da se u Novom Pazaru, odnosno na red Raiki nalazi о i znatan broj vodenica. Po obaveitepjima zvaničnog popisa iz 1489. godine bilo ih je ukupno 20 i pripadale su, uglavnom, vakufima i uglednim Ijudima (Isa-beg, potomci Iskendera vojvode. &ejh Ali). U popisu vakufa iz 1542. godine upisano je svega desct mlinova. Odreden broj stanovnika, svakako manji deo, bavio se, ovde kao uostalom i po ostalim naseljima gradskog dpa, obradom zemlje. U popisu 1489. godine upisan je prihod od žitarica (pšenica, ječam, rai, zob), vinograda, Sofrana, host an a (ovde je verovatno ге£ о povrtlarskim kulturama), lana, svilc i voća. Рге sredine XVI veka pominje se joS i soćivo, beli i cmi luk i kupus. Dok u prvom popisu prihod od Sire iznosi 90 medri. sada je uiur od vins dostigao 965 medri, odnosno zajedno sa monopolijom 12 660 akfi, posebno je upisan resmidunum vinograda - 250 akti. О brzom razvitku novopodignutog grada moida najubedljivije svodoći broj stanovnika. Najraniji saâuvani popis - iz 1468. godine - nalazi ovde ukupno 276 kuéa i 28 neoienjcnih muïkaraca, od toga 75 muslimanskih kuća,“ 1485 - 167 muslimanskih i7l hrišćansku kuću, 3 neoženjena mužkarca i 3 udovička đomaćinstva. 51 Nekoliko