Novi Pazar

ovaj okrug bio u sastavu Srbije, ali sa posebnim statusom, a vremenom je trebalo ostvariti dvovlasće albanske i srpske kvinsliške garniture. 4 Vjerovatno daniko ovakvom podjelom Kosova nije bio zadovoljan: Italijani, sto nisu dobili cijelo Kosovo, Nijemci, sto su propustili da zadrže i rudnik „Kosovo" u Obiliéu, koji je snabdijevao Trepcu ugljem (lignitom), Bugari, sto nisu dobili „veći zalogaj". Ovo pitanje nije samo bilo uzrokom trvenja izmedu okupacionih snaga, već i između lokalnog stanovništva i njihovih liderskih nacionalnih vodstava. Dok su Kosovo podijelila tri okupatora: italijanski, njemacki i bugarski, Sandžak će biti predmet podjele između Nijemaca i Italijana. Sto se tide tertitorije Raške i Ibarske doline, kao i novopazarskog kraja, ona je bila u sastavu okupirane Srbije, kojoj su Nijemci prikljucili i „svoj" dio Kosova. Njemacka vojna sila je već prvih dana okupacije, uporedo sa stvaranjem prvih ortskomandantura (komandi mjesta), pocela da iješava i pitanje civilne uprave. Tako je komandant 60. motorizovane divizije, general Eberhardt, požurio da sazove skup albanskih prvaka već 21. aprila 1941, u Kosovskoj Mitrovici, u dvorani hotela „Jadran". Na ovom skupu su učestvovali predstavnici Kosova, Novog Pazara i Sjenice, i to: za Mitrovicu, Džafer Deva, za Sjenicu, Orner Cinié i Emin Cerkez, za Novi Pazar, Aćif Hadžiahmetović i Ahmed Daca, za Vučitm, Jahja Hadži Džemajli, za Prištinu, Ilijaz Hadži Džemajli, za Podujevo, Saćir Halili (zvani Hodža Visoka), za Drenicu, Jusuf Gradica, Miftar Huseini, Sadik Zejneli, Mustafa Ibrahimi, za Istok, Sadik Rama i Rustem Sadrija, za Peć, Sejfedin Begoli, Dževat Begoli, Peter Lorenci, Paul Lorenci. U njemackom zapisniku sa ovog skupa kaže se da je „dosadašnja državna vlast ratom izgubila svaki autoritet" i da „vodi albanske narodnosti moraju sadapreuzeti vlast". Odlučeno je daAlbanci preuzmu sreske i opštinske oigane vlasti, fmansije, sudstvo, skolstvo i drugo pod nadzorom njemackih ortskomandantura. Za onaj dio Kosova, koji je bio pod njemackom upravom, trebala je da se uspostavi, po ovom planu, autonomna albanska vlast. 5 Skup je održan prije nego sto su u Becu završeni razgovori о teritorijalnoj podjeli Jugoslavije, prije nego sto je postignut dogovor о razgraničenju okupacionih zona na Kosovu i prije nego su donijete odluke 0 njihovom statusu. Njemacki general je na skupu u Mitrovici, predao civilnu vlast na zaposjednutoj teritoriji Kosova i novopazarskog dijela Sandžaka predstavnicima Albanaca, spremnim na saradnju sa okupatorima. Ovaj skup će imati veliki utjecaj na daljne odnose između albanskih i srpskih nacionalnih gamitura. Nijemci će kasnije odbaciti ovu Eberhardtovu inicijativu kao štetnu po njemacke inerese na ovom prostoru (imajući u vidu italijanske zahtjeve i pretenzije prema istom prostoru 1 rudniku Trepča). Stoga su kasnije vršili ogromne pritiske na albansko vodstvo iz ovih krajeva, da postignu sporazum sa Aćimovićem о svojevrsnoj podjeli vlasti u Kosovskom okrugu i о njegovom posebnom statusu u pogledu vlasti.

4 Ali Hadri, Okupacioni sistem na Kosovu i Metohiji, Jugoslovenski istorijski časopis, Beograd 1965, br. 2; Ali Hadri, Narodnooslobodilački pokret na Kosovu 1941-1945, Pristina 1973, str. 89130; Kosovka Mitrovica i okolina, str. 255-267

5 Milorad Vavić, Л 'Hafer Deva, Zagreb 1985, str. 193-194

12

40/2017

Esad Rallie