Ošišani jež
Kobac
штшттт
USTRI starčić, koji po izgledu i ?lasu potsjeća na državnog savjetnika u penziji, ma da se savjetnicima duboko klanjao, čupnuo je brke isjxxi nosa i donio sud.bonosnu odluku: Ja ću da kresnem u llce, pa če sve da se puši! Kad se sazivaju zborovi birača, neka svi čuju! Ko se ožeže a ne kaže društvu da je čorba vruča, nije pošten čovjek. Ama, Tošo pogleda ga preko naočara njegova saputnica kroz život ti se baš našao da krešeš! Nisi kresao kad je bilo vrijeme, a sad ćeš ovoj djeci da soliš pamet Eh! Na baba-Ružu pade mrk pogled; Sta: ећ?! Uvijek si ti mene sputavala. Te zar da vadiš kestenje za druge, te sitan si ti, te kriva Drina, te nastradaćeš... I kako sam proveo život? Kao baba! Takoreći, nikad mi ime u novlnama nije ћШо. ĆStulju valjda da čekam! Vala, dosta sam ja sjedio skrštenih ruku četrdeset godina sve neki obziri, te onda ne eniješ, te sada nemoj. Radujsja, babo bakuštaja, kad večeras stanem da krešem za snabdijevanje, kako ja umijem. Naopako, još ćeš da ispadneš reakcionar, pa će omladina prst da upire u tebe. A ti se pravdaj; „Braćo, ja sam uvijek bio protiv, pa sam i danas ...“ Nikad nisi otišao na konferenciju, veliš; „То je za mlađi svijet, prošlo je nas“, i sad: tup, s neba pa u rebra! Ciča se razgoropađi; Ako nisam kumovao, ja sam kroz plot gledao. Ako ne idem na konlerencije, idem na pijace. Dok ti. čuvaš unučad, ja džeđžim. Naša djeca se izvuku i odu u kancelarije, šta oni vide? a mi da falimo one što prodaju buđav paradajz! Ima sve
đa skrešem, pa kud puklo da puklo! Nisam ja kriv što sam takve prirode što ne umijem da kadim, nego volim da кгеsnem u očl, pa to ti je! Kreši! uzdahnu baba, pa promrmlja za sebe: Eh, s kim li se to druži?! Kuću da osramoti! Jadna žena željela je da se bar izbjegne neprijatni susret djece s prgavim i unazađenim ocem i tastom. On jest da nikad nije imao trl Stste za politiku, ali kako se naoštrio svašta može da bude. On je otišao, već je trebalo da počne zbor, a ćerke i zeta još nema. Možda su i zaboravili da je većeras tješila se stara. Oko pola devet, kada su unučići, poslije povazdanjeg trčanja i igranja, spavali dubokim snom, odluči se baba-Ruža da ih ostavi i trkne tamo da čuje onoga. Tiho se uvukla u salu 1 čula glas pretsjedavajućeg: Ko ima da iznese kakve nepravilnosti u snabdijevanju i prijedloge za poboljšanje? Među slušaocima je vrilo od žagora, trebalo je samo okinuti. I onda se baba-Ruži učinilo da se pod njom otvara izgaženi parket Ciča se javio za riječ. Nakašljao se onako domaće i, poslije dvije-tri uvoda, udario frontalno na Pančevački Rit;
Kud 6e šteta te na rđava kmeta. Tek kad počne nešto da truli u Ritu, đrž’ udri na svijest frontovaca: aman, braćo, pomagajte i sebe snabđijevajte! Kažete, nema radne snage, kao da treba biti majstor za pletikotaricu. Ama, пе prodaji bostandžiji krastavaca! Zar tolike prije' po pola dana
nalijevaju đžezve 1 kuka}n na Scrapoću, a ovamo, nema radne snage za branje graška I paradajza. Samo, treba prijama zakucati na kapidžik, ponuditi im tačkice i namirnice, a ne staino apelovati, Pa bogme, ni mi penzioneri nismo табј! kašalj. Djeda osmotri svoje neke vršnjake, pa nastavi: Ništa lakše nego: brigo moja, pređl na drugogsu Nađe se tako neki činovnik i računa: ko manje zna, manje 1 pati što bih ja za tuđu boljku glavu lomlol I baš takvi, što su se provuMi kao pas kroz rosu i svill gnjezdašce u otsjeku za snabdijevanje, ti ti umiju bolje kvocati nego jaja nositl. Njih treba, takoreći, vrljikom, makar im hlek ne ostao. Jeste da smo mi: daj ml malo hljeba da pojedem ovo slra, a onda: daj ml malo sira da pojedem ovo hljeba, ali, braćo, kad stanemo u one puste redove, lako je srditka rasrditL Možete mi 1 prebaciti; u Jajetu traži đlaku, pa je načetvoro cijepa, ali znam ja u koju nogu hramljem. Biia je suša četres pete, bila je suša četres Seste... A kakva U je to suša četres osme, kad nam voće i povrće dolazi uvelo i sparušeno? Zato, brate; reci bobu bob, a popu pop, a ne da okolišimo i pričamo u redovlma: „Dječja nožica ovolišna, a biljadarka za cipelice ovolika." Ciča-Toša predahnu, pogladi brke, pa opuči po raspodjeli. Pucaju sve konkretni primjeri, a baba-Ruža, šćućurena u jednom uglu, ne prediše. SluSa zabrinuto šta se sve desilo djedi u pijačno-bakalničkim šetnjama i sve strepi da mu kogod nije stao na žulj, јег onda niko živ ne ostade. U toj i toj piljamici rade sporo đozlaboga po djeđinim riječima izgleda da su se tu zaposlili ražalovani puževi i когnjače. I još poslovođa pusti rogove i obrecne se na mušteriju; „Kud bitaš? Nije ti krava na nogu stala!“ U toj i toj mljekari murdariuk, u drugoj đijele mlijeko kumovima valjda se boje kumove kletve. U toj 1 toj kasapnici imaju jeksikterazije, u tamonekoj bakalnici ujutru mrze na sebe, a po podne na cio svijet Dođoše na red i ta i ta рекага, što daje gnjecav bljeb, 1 kafana što prodaje pivsku pjenu po cljeni piva, i pljaca što se otseШа pa na kilometar-dva unaokolo ne možeš, takoreći, da je pronađeš. Izređa sve što se, eto, zavjerili protiv potrošača. On tl zbode, mušterija ode, 1 nikem ništa. Saibija daje, ali telal ne đa! podiže svoj glas čiča-Toša, ukoliko je njegov glas bio za podizanje. Zato treba kukolj trijebitl gđje škripi podmazati, pa da svijet rasklinje koga je ranlje kleo. OsjetUo se da je starčić završio i u tom ' trenutku ču se upadica jednog njegovog vršnjaka:
Vala, Tošo, tl sl rvakoj tlci kobac! Svak se češe gdje ga svrbl odreza Toša sjedajućL A ja ako rekoh, ne posjekoh. A ipak je bio uvjeren da je sve posjekao, da je skresao što ruko ne smije da skreše, i da će sad na njega oeutL Medutim pretsjedavajući saopišti da su svi njegovi navodi pribilj ežerd, da }e pohvalno kad se u kritid i žalbi tačno iznese na koga se šta odncei, 1 da će na idućem sastanku blti podnijet izvještaj šta je učinjeno, Ciča-Toši }e bmjaia u glavi riječ „pohvalno*, a kroz to brujanje ču rijeS kućne povjerenice, do koje je sjeo; Iskreno ste vi to iznljeU, narodsM. Treba udariti po svim nepravilnostima. Već su govorili drugl, kritikovali, predlagali, bdo je tu sićušnih i krjpnlh problema, želja i prohtjeva ko bi svima udovoljio! A oni za stolom sve su to zapisivali. Slušaj, dijete obrati se Ciča-Toša svojoj susjetM je Г se to uvijek tako, kako da kažem, kreše? Nego šta! odgovori ona. Steta samo što nisu u Beogradu neke drugarice iz naše organizacije te su opasruje od kontrolora! AU i vi ste ono dobro zapazili. Po završetku ove male narodne skupštine opkoliše čičaTošu rođaci i poznanici i čestitaše mu na govoranciji. Тгže se on kad vidje zeta i čerku i spremi se da čuje ргекоге, ali, umjesto toga, zet mu pohvali one silne poslovice, a ćerka fiUpiku protiv uljeza. Pri izlazu susrete babu, koja se dobronamjemo smješkala. E, moj stari dočeka ga ona cijelog vijeka si zamjerao i zakerao ркз kuči, a sad 1 tvoje zamjerke pogodiše metu. Bogami, da si mlađi... A djeda, zadovoljan neočeMvanim uspjehom, ali prebacujući sebi izvjesnu nefrontovsku zajedljivost, odgovori skromno: Ovakav streljač kad na banak sjedne, peć pmgodi. Ali, baba, ne dam se ja ... Sjutradan mu je, takoreći, prvi put u životu, izišlo ime u novinama.
Revnosni u IŠČEKIVANJU
4
4 SEPTEMBAS