Pravo i privreda

binovanu metodu, kojom bi se, s jedne strane, utvrdrvala vrednost, na osnovu napred navedenog kJasičnog tržišnog obrasca, a s druge strane bi sadržala zbir pojedinačnih vrednosti i stvari, koje predstavljaju imovinu pređuzeća, uvećanu za potraživanje preduzeća, prema njegovim dužnicima. Tako dobijenu vrednost trebalo bi umanjiti za procenat sumnjivih potraživanja (potraživanja od insolventnih preduzeba, potraživanja od preduzeba i zemalja, koje su insolventne i gde postoji realno mala mogućnost naplatu potraživanja). Takođe, prilikom određivanja vrednosti preduzeba, trebalo bi imati u vidu i celokupno dotadašnje poslovanje preduzeba, a kao parametar bi se mogla uzeti vrednost slibnih preduzeća u inostranstvu. Procenat preduzeba, u prethodnom postupku ili u postupku kada je stebaj zatvoren, a dode do prinudnog poravnanja, trebalo bi da izvrše ovlašbene institucije od strane Agendje, imajubi u vidu odredbe Zakona o pretvaranju društvene svojine u druge oblike svojine. Tako dobijena vrednost, trebalo bi da pređstavlja pobetnu vrednost, odnosno ukupnu vrednost od koje partidpiraju poveriod za iznose potraživanja pretvorenih u vlasništvo. Još se jedan problem izđvaja kao značajan. Suština prinudnog poravnanja, kao institute stebajnog prava, je u tome da odobreno prinudno poravnanje proizvodi dejstvo prema svim poveriocima, pa i prema onima koji se nisu prijavili uopšte, niti glasali ili su bili protiv. U slučaju konverzije potraživanja u vlasništvo, kroz prinudno poravnanje, imali bi situaciju da neki od poverioca, i protiv svoje volje, postaju vlasnid preduzeća. Takvo poravnanje, delovalo bi i prema njima, a takvi poveriod bi imali mogućnost da svoj vlasnički udeo prodaju drugom pravnom ili fizibkom lieu, te da se na taj način namire, bilo u đelu svog potraživanja, bilo u celosti. Ovo podmirenje bi zavisilo od trenutne tržišne vrednosti samog preduzeba. Međutim, po naSem miSljenju, potrebno je podvud i razliku, kada se radi o prinudnom poravnanju u prethodnom postupku i prinudnom poravnanju u stebaju. Ako se analizira stav 1. bl. 152. pomenutog Zakona, dolazimo do zaključka da zakonodavac primernu ulogu daje poveriocu, stavljajući ga ispred dužnika, a, s druge strane, ne traži nikakvu saglasnost dužnika, ako je takav predlog prezentirao poverilac. S druge strane, čl. 152. stav 2. potencira se aktivna uloga suda, koji i pre podnošenog predloga, može odlučiti da zastane sa unovčenjem imohdne dužnika, što pretpostavlja da je sud izvršio realnu procenu ekonomsko-privrednih polencijala dužnika i kontaktirao sa odgovarajudm poveriocima, koji bi, na osnovu takve realne procene ekonomsko-privrednih potendjala dužnika, pa samim tim i njegove eventualne tržišne potendje, bili zainteresovani za zakljubenje takvog poravnanja. Iz napred navedenog, proizilazi da ako se prinudno poravnanje, u toku prethodnog postupka, moglo odrediti kao oblik sanacije dužnika, kod poravnanja u stebaju, takve privredne mere nema, s obzirom da je nad dužnikom veb otvoren postupak stečaja, te se, prema tome, radi o revitalizadji dužnika, voljom poverilaca, biblijski, figurativno rebeno "Lazare, ustani". To pretpostavlja, da su odgovarajud poveriod ispitali program rada "oživljenog mrtvaca" i na osnovu onoga fime on raspolaže i uslova na tmštu, ocenili budubu rentabilnost njegovog poslovanja, te da li se iz budufih poslovnih rezultata ili kasnijom, eventualnom, prodajom deonica, realno podmirila potraživanja poverioca, u vebem obimu od onoga što bi se dobilo okončanjem postupka rasprodajom stebajne mase. U vezi napred rebenog, potrebno je istabi jedno posebno nabelo, koje važi kako kod prinudnog poravnanja, u toku prethodnog postupka, tako i kod prinudnog poravnanja u stebaju, a to je nabelo majorizadje, koje se manifestuje time §to, u smislu CL 38. pomenutog Zakona, kvalifikovani poveriod, u smislu visine svojih utvrđenih potraživanja, diktiraju svoju volju ostalim poveriocima. To nabelo majorizadje kvalifikovanih poverilaca, u napred navedenom smislu, zakonodavac je posebno potencirao u obradi prinudnog poravnanja u stebaju, s obzirom da, za razliku

172

Milenko Ristivojević i Slobodan Ćirić