Pravo i privreda

klaracijom se naznačuju osnovni i globalni pravci i načini privatizacije, a njene postavke izražavaju se ukratko u sljedećem; - neka će pređuzeća biti đržavna (javna), što znači da ncće biti transformisana; - imovina će biti državna, opštinska, gradova, društvenih i drugih organizacija i institucija; - organizovaće se proces übrzane i pravedne privatizacije; - prvo će se privatizovati najrentabilnija preduzeća kako bi se ostvrenim sređstvima obezbjedila privatizacija preduzeća nižeg stepena rentabilnosti; - privatizacija će se obavljati prođajom i podjelom vrijeđnosti preduzeća i imovine; - manji dio preduzeća i imovine će se prodavati, a veći dio dijeiiti besplatno u vidu dionica; - učesnicima rata i izvršiocima radne i mobilizacione obaveze imovina će se dijeiiti besplatno; - prvenstvo i najveće iznose imaće i ostvariće porodice palih boraca; - lica koja su izbjegia ratne i radne obaveze izgubiće određena prava u privatizaciji društvene i državne imovine; - pravo učešća imaće i stranci, a posebno naši iseljenici i radnici zaposleni u inostranstvu; - učesnicima rata i radnih obaveza djeliće se besplatno šume i poljoprivredno zemljište; ranije oduzeta imovina građana vraliće im se u skladu sa zakonom. Da bi se izvršila zaštita društvene imovine u stanju neposredne ratne opasnosti, Skupština Republike Srpske je 28.04.1993. godine donijela Zakon o prenosu sredstava društvene u državnu svojinu. 1 Po tom zakonu državnom imovinom postaje cjelokupan društveni kapital društvenih preduzeća, ali i uložena privatna sredstava u dionice. U preduzećima nastavljaju da funkcionišu dotadašnji organi upravljanja. Nakon prestanka razloga za donošenje Zakona, a po tome kako je u njemu odredeno: - izvršiće se revizija do tađa provedenih vlasničkih transformacija; - razmotriće se mogućnosti i formulisati način transformacija državne u privatnu svojinu, - primjeniće se procjena stvarnih vrijednosti, pri čemu će se uzeti u obzir doprinos u sticanju imovine (i druStva i pojedinaca) te voditi briga o borcima i njihovim porodicama. Treba napomenuti da nakon donošenja Zakona o prenosu sredstava druStvene u državnu svojinu, nisu donešeni prated propisi kojim bi se Zakon oživotvorio, odnosno ostalo je nejasno pod kojim uslovima i na koji način preduzeća treba da posluju tako da je u tom pogledu stanje prilično nejasno. Proces privatizacije na prostorima koje sada obuhvata Republika Srpska započeo je kad i na ostalim područjima bivše Jugoslavije, tj. 1989. g. donošenjem saveznog Zakona o društvenom kapitalu. 2 Taj proces zaustavljen je početkom rata, a navedeni Zakon o pretvaranju

1 Službeni glasnik Republike Srpske br. 4/93 2 Prema procjenama koje su izvršene u Banjoj Luci, privaticacija po odredbama saveznog Zakona o društvenom kapitalu vršena je kod 10% velikih i sređnjih preduzeća. Od broja preduzeća, koja su krenula u proces transformacije, a sa stanjem na dan, 30. juna 1992. godine, u 29% slučajeva dionička glavnica veća je ođ društvenog kapitala, u 7% društvenim i dionički kapital su u približno istom odnosu, a u 10% preduzeća dionički kapital čini 20-40% društvenog, dok je kod ostalih preduzeća društveni kapital osjetno veći od dioničkog. Mala društvena preduzeća su u jednom značajnijem obimu privatizovana. U međuvremenu, broj privatnih preduzeća je povećan, tako da

191

RAZMIŠLJANJA O KONCEPTU SVOJINSKE TRANSFORMACUE U REPUBLICI SRPSKOJ