Pravo i privreda

društvene u državnu imovinu ga potpuno anulira. No, i prije toga proces privatizadje je usporen, onemogućen i zaustavljen uslijed nekoliko bitnih faktora, po našem mišljenju slijedećih: - realna primanja zaposlenih su postepeno opadala sve do praga totalne egzistendjalne ugroženosti; - početkom rata dolazi do političke sugestije da se obustave otplate, odnosno uplate upisanih dionica; - došlo je do velikih migracionih kretanja stanovništva, tako da su mnogi dioničari, koji još nisu otplatill svoje upisane dionice, napustili teritoriju mjesta upisa; - mnoga preduzeća su uslijed ratnih đejstava uništena, pa su time propale uplate po osnovu upisa internih dionica; - pogubne posljedice imala je i hiperinflacija, kako na realnu vrijednost uplata dionica tako i na proizvodnu i konkurentsku sposobnost preduzeća. Na proces buduće ‘transformacije svojine u Republic! Srpskoj uticaće nekoliko faktora, i to: - konačno đefinisanje i zakonsko određenje koncepta svojinske transformacije, naročito njegova operadonaiizacija, moguća je tek po okončanju rata i defimtivnom uobličenju pravnog poretka i teritorijalnog zaokruženja; - dosadašnja praksa i pravd promjene regulative svojinske transformacije u SR Jugoslaviji, s obzirom na političko opređjeljenje o formiranju jedinstvene države ili drugog oblika teritorijalno-političke povezanosti između SR Jugoslavije i Republike Srpske; - političko opredjeljenje o učešću boraca, invalida i porodica poginulih boraca u raspodjeli državne imovine u procesu privatizacije, što će vrlo snazno uticati na ekonomske domete samog procesa jer će mu neminovno dati snažnu socijalnu notu. Imajud u vidu prethodno navedeno, o procesu, tj. o konceptu i načinu svojinske transformadje u Republid Srpskoj, mogu se ponuditi samo glavne i okvirne šeme, odnosno naznačiti mogući pravd i pretpostavke tog procesa. Proces svojinske transformacije mora se ođvijati u okvirima po modelu i načinu kako to bude propisano Zakonom o privatizaciji. Tim propisom moralo bi se utvrditi koja će preduzeća ostati u državnoj svojini, a to bi u prvom redu i pretežno morala biti ona preduzeća koja su od javnog interesa - preduzeća elektroprivrede, željeznice, požtanskog telegrafskog saobraćaja i si. zakonom bi se utvrdio automatizam procesa, tj. sva preduzeća bi ušla u proceduru transformacije izuzev onih koja ostaju u državnom vlasniStvu. Da bi preduzeće pristupilo procesu privatizacije, potrebno je izvršiti procjenu njegove vrijednosti, a to bi se vršilo putem odgovarajućeg kompetentnog organa (u tom smislu već je osnovana Direkcija za privatizaciju koja će obavljati sve tehničke i stručne poslove oko privatizacije). U vezi sa procjenom vrijednosti preduzeća mora se rijeSiti jedno prethodno pitanje. Naime, s obzirom na činjenicu da su u prethodnom periodu neka preduzeća vršila svojinsku transformadju prema Zakonu o društvenom kapitalu otvara se pitanje da li i u kom obimu priznati već postignute efekte privatizacije. S obzirom na osnovno političko opredjeljenje Republike Srpske za građansko društvo zasnovano na postulatu neprikosnovenosti privatne svo-

društvena preduzeda sa stanjem na dan, 1. jula 1993. godine dine (brojno) svega 10% ukupnog broja preduzeda (Podaci Regionalne privredne komore Banja Luka).

192

Doc. dr Marko Rajčević i Doc. dr Vitomir Popović, Pravni fakultet, Banja Luka