Pravo i privreda

Ako postoji tako čvrst institucionalni aranžman -i, razume se, ako se on striktno primenjuje - onda pomenuti principi bankarskog poslovanja (a slični principi vrede i za preduzeća) neminovno ulaze u svest, u poslovnu filozofiju i ponašanje svakog ekonomskog aktera. Jer, u protivnom, preti mu sasvim realna opasnost od gubitka dobre reputacije, nakon čega slede mnoge teškoće u poslovanju, neuspešni poslovni rezultati... stečaj i likvidacija. Drugim rebima, institucionalni aranžman sa ugrađenim i funkcionišućim čvrstim finansijskim sistemom, stavlja svakog ekonomskog aktera pred alternative; efikasno poslovanje po rigoroznim propozicijama, ili gubitak sopstvenog kapitala. 5. I upravo to - taj Damoklov mač u obliku opasnosti da se izgubi sopstveni kapital - govori da se decentralizovani (a takvi moraju da budu, jer ako ekonomski subjekti nisu samostalni, onda i ne može biti reči o tržiSnom sistemu) bankarski i ekonomski sistem u celini, mogu biti prožeti rigoroznim finansijskim propozicijama (čvrstim budžetskim ograničenjem), samo ukoliko su zasnovani prvenstveno na kapitalu privatno-svojinske provenijencije. Takva svojinska osnova ne samo da omogućuje, već diktira postojanje institucionalnog aranžmana u smislu čvrstog fmansijskog sistema. Razume se, pomenuto svojinsko utemeljenje je nužan, ali ne i dovoljan uslov. Dane bi došle do izražaja rigorozne sankcije sadržane u čvrstom finansijskom sistemu - koje u krajnjoj liniji znače gubitak kapitala (svojine) - nije dovoljno da trajni kapital ima konzistentne svojinske karakteristike, već je neophodno i da ga u obliku trajnog kapitala bude dovoljno u odnosu na pozajmljeni, kreditni kapital; zatim, nužno je da odnos između rizičnih plasmana banaka i njihovih rezervi bude povoljna; da struktura plasmana banke i na relacijama kratkoročni/dugoročni, kreditni/hartijski, bude optimaina. 11l Osvrt na dosadašnje neuspešne reforme i sadašnju situaciju u bankarstvu Stvama situacija u jugoslovenskom bankarstvu bitno se razlikuje od dljne situacije, od situacije koja je primerena tržišnoj ekonomiji. Kod toga odstupanja ne bi bilo, i ne bismo bill suočeni sa problemom tranzicije. I kad to odstupanje ne bi bilo veliko, ni problemi tranzicije pred kojima se nalazimo ne bi neizbežno bill veliki i teški. Odstupanje stvame od ciljne situacije najizraženije je u domenu svojinskih karakteristika. Budud da svojinski aspekt ima fundamentalni značaj, razumljivo je Sto postoje i velika odstupanja u institucionalnom i u funkcionalnom pogledu. Upravo zbog toga, a i zbog karaktera ovog rada, pažnju ćemo u nastavku prvenstveno posvetiti svojinskim aspektima (do)sadašnjeg jugoslovenskog bankarskog sistema, jer će se tako najbolje videti nužnost svojinske transfermacije. 6. Sadašnji jugoslovenski bankarski sistem, formalno zasnovan na akcionarskom obliku društava kapitala, institucionalizovan je 1989. godine. Do tada je bankarstvo, kao i celokupni "društveno-ekonomski sistem", bilo bazirano na premisama "udruženog rada". Bankama su (samo)upravljali njihovi osnivači koji su gotovo svi bili korisnici kredita i neto dužruci. Osnova za upravljanje bankama nisu bila sredstva, već sam čin udruživanja. Udruženi radnici trebalo je da ekonomski relevantne obluke donose rukovodeni samo svojim interesima i ciljevima. Smatralo se da je za "socijalističke produkcione odnose" neprihvatljivo da vlasoici sredstava u bilo kojoj značajnijoj tački ekonomskog procesa, pa 1 u bankama, donose relevantne ekonomske odluke sa ciljem da ostvare što brže uvećanje till sredstava, jer se postuliralo da se pritom na zadovoljavajud nadn ne ostvaruju socijalni ciljevi vedne ljudi koji ne raspolažu nikakvim sredstvima za proizvodnju.

196

Prof, dr Slanko Radmilović,