Pravo i privreda

Svako novo prilagođavanje Zakona kod nas, čini se, donosi manje regulative, bar po obimu zakonskog teksta (u poređenju sa nemaCkim, francuskim ili engleskim zakonom, na primer) i na prvi pogled je u skladu sa navedenom tendencijom. Medutim, iz iCakona izuzeta regulatorna uloga sell se u Centralnu banku, koja podzakonskim aktima Cesto derogira i sam Zakon. Sive zone bankarskog regulisanja sa institutima kao što je, npr. bonitet, onemoguCavaju da se operacionalizuju i valjana zakonska rešenja. Zaštita klijenata i osnovni principi poslovanja sa klijentima je takode neregulisana oblast. Zastita od zloupotrebe informacija, koriščenje bankarske tajne, 1 dr. regulisani su u modernim zakonodavstvima. Klijent mora bit! ravnopravan sa bankom u preuzlmanju rizika. Ako je banka javna institucija, koja posluje poverenim sredstvima, all preuzimajuCi rizik "upotrebe" tih sredstava, onda je i za minimum poverenja klijenata potrebno da bude upoznat sa prirodom rizika kojeg preuzima. U suprotnom, tražiće zaštitu tamo gde u normalnouj privredi ne treba da je ima - kod drzave. Trebalo bi, najzad, razmisliti i o potrebi i oportunosti integracije Zakona o sanaciji, stečaju i likvidaciji banaka u bankarski zakon. Osnovnim odredbama o ovoj materiji je mesto ovde; razrada može biti u nadležnosti državne (ili medubankarske) institucije za sanaciju. Ako Zakon o bankama govori o kapitalu, solventnosti i likvidnosti banke, a da pri tome nema obavezujuću normu da Ce banka koja, na primer, veCinom svog kapitala pokrije gubitak, moratu u stečaj ili sanaciju, onda se otvaraju mogućnosli arbitriranja i nejednakog tretiranja banaka; pritisci, kojima se na taj način utire put, ne mogu biiti izvor racionalne ekonomske odluke. IV NEKA PRAKTIČNA PITANJA U proteklom periodu od usvajanja Zakona, bilo je potrebno da postojeće banke usaglase sa zakonskom odredbom visinu novčanog dela osnivačkog kapitala (cenzus) i podnesu dokaze da postojeći direktor banke ispunjava zakonske uslove. U nastavku se daje pregled odredaba Zakona koje zahtevaju dalje usaglašavanje normativnih akata banaka. Odredbe Zakona koje zahtevaju usaglašavanje u roku od 2 godine. 1 - Clanom 2. Zakona predvideno je da se banka osniva kao akcionarsko društvo, i to ugovorom o osnivanju i obezbedenjem sredstava u osnivački kapital banke. To praktično znači da banke treba da se transformišu u akcionarsko društvo što dalje povlači izmenu Odluke o osnivanju banke, u Ugovor o osnivanju, a analogno tome i povlačenje postojećih već emitovanih deonica i njihovu zamenu akcijama. 2. Clanom 6. Zakona regulisan je detaljno predmet Ugovora o osnivanju banke. Ugovor o osnivanju banke je detaljnije i Sire regulisan ovim Clanom novog Zakona o odnosu na stari Zakon. Pitanja kao što su: iznos ukupnog osnivačkog kapitala banke u novčanom i nenovčanom obliku i udeo svakog osnivaCa u tom kapitalu, - rok do koga su osnivači dužm da uplate novčana i prenesu nenovčana sredstva u osnivački kapital, uslovi za sticanje i prestanak prava osnivača, - način rešavanja sporova među osnivačima banke, nisu regulisana postojeCim odlukama o osnivanju banke. 3. - Takođe, Statutom koji je predviden Clanom 7. Zakona detaljnije se regulišu:

211

OTVORENA PITANJA PRIMENE ZAKONA O BANKAMA IDRUGIM FINANSIJSKIM ORGANIZACIJAMA