Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava
ХШ. sednica 18. februara 1921. godine
5
zemlje srpske, hrvatske i slovenačke, je ustavna, parlamentarna i nasledma monarhija.« Držim, da bi ovo trebalo primiti za to, što je, kad se već iz samoga naslova naše države vidi, da je to država Srba, Hrvata i Slovenaca, umesno, da u Ustav, kao osnovni naš zakon, to udje, i da se vidi, koje su to zemlje, koje sastavljaju našu današnju državu, a to su zemlje srpske, hrvatske i slovenačke. To bih molio g. predlagača, da primi. To je, što sam imao zasada da kažem u ovom opštem delu Ustava. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Ima reč g. dr. Šimrak. Dr. Janko Šimrak: Gospodo narodni poslanici, mi stojimo na stanovištu narodnog i državnog jedinstva, i za to predlažemo, da se u prvom članu našeg Ustava u samomu imenu istakne to naše narodno jedinstvo u Jugoslaviji. Ime »Država Srba, Hrvata i Slovenaca« krije u sebi nekako papke separatizma, i ja se čudim, da su ovo l ime predložile baš one stranke, koje su u plenumu ne samo govorile, nego i duge pjesme pjevale narodnom i državnom jedinstvu. (Dr. L. Markovič: Pa vi ste u Zagrebu tako krstili vašu kvazi državu, koja je trajala 32 sata!) U onoj državi još nije bio sav naš narod hrvatski, slovemački i srpski, g. Markoviču. Iz samoga ovoga imena vidi se, kako je vaša centralistička politika neiskrena, i kako se za ovom centralističkom politikom skrivaju stanovite političke tendencije. Vi niste imali prava, da kažete opoziciomalnim grupama, u prvom redu Jugoslovenskom i Narodnom Klubu, da se iza naše legislativne autonomije kriju kakve političke tendencije, a ovdje je istina, da se iza ove vaše stvari kriju političke tendencije, o kojima sam ja, kao medju braćom, kad sam prvi put govorio u plenemu, bistro i jasno govorio. Čini se, da su Vama, gospodo, ekvivalentni pojmovi centralizam i apsolutizam. (Dr. Laza Markovič: To se samo Vama čini.) Vi danas idete ravnim putem, da stvorite vladu, oprostite mi riječi, oligarhiju pomiješanu sa plutokracijom. Predsednik đr. Momčilo Ninčić: Molim, da govorite o predmetu, i da se ne udaljavate od stvari. Janko Šimrak: Ja govorim o imenu države. Ime države S. H. S. je veoma nepraktično i nespretno. Bilo je ljudi, koji su govorili, da je to nekakva kemijska formula, a drugi su tumačili -na nekakav smešan način. Pa ćete dozvoliti, da naslov i ime ove države ne smijemo izvrći javnom ruglu. Za izvanji svijet je apsolutno potrebno, da naša država imade jedno' kratko ime, pa tako nas danas zovu i Francuzi, tako nas zovu Englezi i Talijani i svi ostali narodi, a jedino mi ne ćemo tako da se zovemo, nego hoćemo, da budemo nekakva država S. H. S., Srba, Hrvata, Slovenaca. Prigovara se imenu Jugoslavija, da je nekakav samo geografski pojam. Jeste, istina je, Jugoslavija je geografski pojam, ali upravo za to, jer je Jugoslavija geografski pojam, koji ima obuhvatiti sve južne Slovene i koji znači, da se na Bal-
kanu mora stvoriti jaka jugoslovenska država, i baš za to mi hoćemo, da se ona prozove Jugoslavija. Gospodo, dozvolite jednu iskrenu riječ. Sigurno je, da je danas prerano o tome raditi, da dodjemo, da ujedinimo sve sveslovenske narode na Balkanu u jednu državu, a prerano je o tome i raditi, jer nisu zacjeIjene teške rarie, a ipak je potrebno, da na to mislimo. Zato se mi nikako ne slažemo i možemo označiti pogrešnom onu politiku- da se naša država ni diplomatski ne približava Bugarskoj, nego mi dopuštamo, da je susjedi i nesusjedi izrabljuju protiv nas. Neki su predlagali, kao n. pr. dr. Smodlaka, u svome nacrtu Ustava, da se država zove Jugoslovenska država. »Jugoslovenski« je jedan adjektiv i nikako nije zgodan za ime jedne države. On veli, da se ne smije upotrebiti »Jugoslavija« radi ovoga »a«, jer je tudjinski korjen »Sklavus«, »Sklavonia«, kao što se dugo vremena zvala čitava zemlja, na kojoj naš narod stanuje. Medjutim, jugoslovenski, Jugosloveni, Jugoslavija, rama je prešlo tako u krv, da to za nas nije više tudje, nego da ga mi smatramo svojim. Pa, gospodo moja, na koncu doći će Hrvat ili Sloven- ili Srbin u tudjinu, pa će ga pitati, a čiji si državljanin? On će reći, ja sam državljanin države Srba, Hrvata i Slovenaca. Vrlo bi kratko mogao odgovoriti, ja sam državljanin Jugoslavije i stvar je svršena. Zato će naš klub predložiti, da prvi članak glasi: »Jugoslavija, država Srba, Hrvata i Slovenaca, je ustavna, parlamentarna i nasljedna monarhija.« Ja ću sada, gospođo moja, progovoriti o drugoj riječi, koja dolazi u prvomu članu, a to je monarhija. Pokojni Krek je medju svojim: zapisima ostavio i ovo. Pitali su ga medju ostalim: da li hoćete monarhiju ili republiku? Odgovorio je: »Prilično mi je svejedno. Ja sam u srcu republikanac, ali ako dodje kod nas do monarhije, mora to biti forma tako zvane republičke monarhije kao u Norveškoj. Kralj je samo nasljednik predsjednik republike i njezin reprezentant, ali nema pravo sankcije zakona. Ipak tri su principa ovog troimenog naroda, koji ga moraju voditi u budućnosti: jedan narod, jedan vladar, jedna država od Beljaka do Soluna i mnogo, mnogo slobode!« To je, držim, najispravnije stanovište u riješavanju ovoga pitanja. (Dr. Svet. Popovič: 0 organizaciji crkve ne mislite!) Gospodine, kad dodje na red organizacija crkve, onda ćemo se o tome podrobno razgovarati. Ja mislim sada, kad govorim o ovoj stvari, da ovdje apsolutno nema smisla ova upadica o organizaciji crkve. (Predsednik đr. Motnčil'o Ninčić: G. poslanik ima apsolutno pravo. Ja molim gg. poslanike, da ne upadaju u reč i ne pokreću nova pitanja.) Glavno je za nas vlada naroda. Nakon sredovječne staleške monarhije došla je apsolutistička monarhija na evropskom kontinentu. U 17. vijeku u Engleskoj i nakon francuske revolucije pojavile su se tako zvane ustavne ili parlamentarne monarhije. Prije ovoga svjetskoga rata mi smo imali u glavnom