Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

Stenografske beleške

»Mi, narod Srba, Hrvata i Slovenca oslobodivši se tudjega gospodstva i ujedinivši se u jednu narodnu državu slobodnom voljom izraženom u saglasnim zaključcima Srpske Narodne Skupštine, HrvatskdSlavonsko-Dalmatinskog Sabora i Narodnog Vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba i Crnogorske Narodne Skupštine, a hoteći udariti trajne temelje jedinstva i nezavisnosti prema inostranstvu kao i zajamčiti sebi i potomstvu slobodu, napredak i blagostanje u zemlji, dajemo po izabranoj za to Ustavotvornoj Skupštini ovaj Ustav«, i onda slijedi dalje. Za drugo, gospodo, držim, da ćemo se lako pogoditi sa svima strankama ovoga poštovanoga odbora. Naša je dikcija prema vladinom nacrtu u čl. 1. kako je jur predloženo i kako vam je poznato, država i pokrajine. Čl. 1. glasi po našem nacrtu: »Jugoslavija, Kraljestvo Srba, Hrvata i Slovenaca, jest jedna nedeljiva narodna država. Ona je monarhija sa parlamentarnom vladavinom«. Imam odmah da izjavim gospodo, da je moja dužnost braniti, dokle mogu, tačan tekst, koji je Narodni Klub smatrao da mora predložiti, ali mi se nećemo razbijati na tome, ako većina bude složna, da se tekstu priloženom, takodjer, ima uz monarhiju adjektiv pridavnik njezin da je ustavna monarhija. Mi ćemo naravno tome pristati da je nasledna. O tome naš nacrt ustava govori kasnije, kad govori o Kralju i dinastiji. Mislim ipak da je možda tačnije bar prema ćudi našeg jezika reći da smo mi monarhija sa parlamentarnom vladavinom nego reći da smo parlamentarna monarhija. Ustavna Monarhija, gospodo,,to dobro ide, ali parlamentarna monarhija ne ide nikako, gospodo, Parlamentarna vladavina to je dobro kazano, jer parlamentarna vlada treba uvijek takva da bude, ali parlamentarna monarhija ne izražaje po mome mišljenju ono što treba. Glede čl. 2., osim malih stilističkih promjena kakve su donesene u našem nacrtu, moram da ispravim vladin! predlog što se tiče onih polja crveno, belo itd. Dakle treba da bude na 25 polja, i ja se u ostalom na to pozivam na ono što su druga gospoda govorila, a ne bi pristao da nam i na ovako nevinoj stvari uzmete 25%:. (Smijeh, Quje se: to je ispravljeno). Što se tiče slovenačkog grba, gospodo, na plavom štitu bela petokrata zvijezda i ispod nje bijeli polumjesec ja se klanjam tome izumu koji je sa tako žarkim rodoljubljem uznesen od strane poštovanog druga i profesora Sušnika. Ali, gospodo, pošto, već dvije godine to tako radimo, ja mislim da bi to moglo ostati kao što je u našem nacrtu, a i u vladinom nacrtu, jer polumjesec i zvijezda ako nisu istorijski specijalni grb onih zemalja i onih krajeva naše države koju danas razumijemo pod imenom Slovenije, dozvolite mi opasku koliko ja znam da je to jedan vrlo simpatični amblem i simbol naše narodnosti općenite onako isto kao što je ime slovensko bilo kod onih koji kažu za mlijeko »mliko« u Slovenačkoj; ili u Hercegovini »slovjenski«. tako isto i ovo označuje neku

unutrašnju silu ili našu ukupnu narodnost slovensku. Označuje i više, gospodo, i tu naši poštovani drugovi muslimanskog zakona neće naći nikakve zamerke nego će sigurno pristati uza me, sjećajući se na svoju krv iz ranije i zemlju koja ih je porodila. Polumjesec i zvijezda znači da smo preuzeli onaj mladi mjesec i kojli ima da zaokruži ono što je nekad njihov Padišah imao kao svoj znak i kad je htio cijelim svijetom da zavlada. Mi idemo, gospodo, za našim narodnim jedinstvom i ako ono još nije svuda na zapadu provedeno. Neka Slovencima i drugim Slovencima iz Dalmacije, koji su se s njima sporazumjeli, to bude u buduće štit i znamenje onoga što sam pre spomenuo. Osim toga, ako se ne varam, i na nekim kapama u Kotoru i dalje nosi se taj znak, i on više nije zrak separatizma narodnog, nego jeste jedan dio onoga ukupnog našeg grba (čuje se: valja ispraviti da je to na modrom štitu). Neću kapricirati, ja moram da branim nacrt kako mi je narodni klub predložio. Ja sam samo dobri sluga gospodara Narodnoga Kluba. Onda, gospodo, mi imamo čl. 3., koji smo u našem nacrtu Ustava metnuli izmedju čl. 2. i 3. nacrta. Pre nego li govorimo o službenom jeziku, mi imamo članove 3. i 4. koji govore o pokrajinama. Ja neću to nadalje rastezati ovdje, niti dalje o tome govoriti, da me ne bi stigla sudbina kolege dr. Šimraka. Ja se samo usudjujem pozvati se na naš predlog i upozoriti vas, gospodo drugovi, a i umoliti gospodina predsjednika da uzme u posve ozbiljan obzir ono što sam ja pre rekao, nakon onoga predloga gospodina druga Jovanoviča. Nećemo moći, gospodo, ovo pravo raspraviti, ako ne budemo onako kako pojedini nacrti i pojedine promjene i ini predloži nose, ako dakle ne budemo sveto skupa raspravili i pretresali u jednom manjem zboru, jer ćemo se tu naći u mnogim slučajevima ili u manjim nebitnim stvarima, ili u stilističkim promjenama. i tako ćemo izvaditi iz glavne bitne stvari mnogo toga što ne treba da bude predmet daljih rasprava. Evo n. pr. ovo pitanje: je li ovdje bolje stoji ustavni nacrt, o tome kako će biti podeljena naša država, je li to mora da dodje baš u § 62. gdje, za pravo govoreći, nije govor o tome, nego je govor o upravnim oblastima itd. To je jedno pitanje koje treba pretresati odmah ovde, inače se ne će doći do kraja. Zatim treba da spomenem nešto glede službenog jezika. Nacrt vladin kaže, kako vam je znano: »Službeni jezik Kraljevine je srpsko-hrvatski..U slovenačkim krajevima vrijedi kao službeni jezik i slovenački dijalekat.« Gospodo ja ovde nalazim dve zamerke koje treba učiniti ovome čl. 3. Jedna je zamerka u tome što ja ne poznajem, a ni narod ne poznaje jezik srpsko-hrvatski. Narod poznaje srpski jezik i narod poznaje hrvatski jezik, makar bio tako reći i jeste jedan te isti jezik podeljen u ove dijalekte. Druga je zamerka ta što se ovde spominje slo-