Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

67

■. Luka L po svojoj pakosti, srditoj nemoći i iz mržnje prema nama vršila, gradski sud пт?е, ja mogu to iz izkustva reći, ni 5%, pa i to je mnogo tih policijskih zabrana osnaživao. Dakle, mi u sudu, naročito u ovom jednom prilično liberalnom sudu, imali smo odista dosta zaštite protiv razbojničkih napada beogradske policije. Beogradska policija nam je iz dana u dan zabranivala radničke novine, kao što to čini i sada sa republikanskim novinama, i ako je gradski sud ništio te zabrane. I gospodo, ili su u policiji glupači ili ne valj alci, ali ne mogu biti glupači. (Predsednik dr. M. Ninčić: Gospodine poslanice, ja ne mogu dozvoliti da se tako izražavate o predstavnicima državne vlasti.) Glupači nemogu biti, jer su se zabrane iz dana u dan ponavljale, ne može biti da su tako glupi da, kad im sud iz dan u dan poništava zabrane, da ne mogu da uvide da to najjsnovu čega zabranjuju ne daje im prava da zabranjuju. Pa zašto to čine?, Iz čisto klasne mržnje prema nama, jer žele da nas što više materijalno oštete. Ustav ne srne dopustiti policijskoj vlasti koja je na ovakom nizkom stupnju, ne srne joj dopustiti to razbojničko pravo da može uništavati i materijalno upropašćivati pojedine partije i pojedine listove. Mi tražimo u Ustavu garanciju da u tom slučaju svu materijalnu štetu ima da podnese policijska vlast koja vrši zabrane mimo zakona i protiv zakona. Ako se hoće da se dopusti da se može zabranjivati onda se ne srne dopustiti ovakovo jedno suvereno pravo da i pored izrične opomene suda da ne srne na osnovu toga da zabranjuje novine, vlast policijska ipak zabranjuje. I onda, gospodo, treba u Ustav uneti odredbu, da policijski organi znaju da svu materijalnu štetu od zabrane listova koje zabrane sud poništava imaju da oni podnesu, jer se gospodo pokazalo da policijski organi svesno vrše zloupotrebu, svesno vrše jedan razbojnički posao materijalnog upropašćivanja pojedinih partija zabranjujući njihove listove bez ikakvoga osnova. Ja vam, gospodo,, ovo govorim na osnovu iskustva i naših prilika. I zato bih molio da se ta sankcija protiv zloupotreba policijske vlasti protiv zabrane listova unese u Ustav. Ako se ta sankcija ne unese u Ustav, onda nije nikakva garancija ni onakva garancija, to će sud poništiti zabranu policijske vlasti, jer materijalna šteta od zabrane listova ostaje uvek. Mi smo to gospodo osetili na sovpstvenoj koži, i to što je nas postiglo, to će sutra i vas redom iz opozicije postići, a možda će to, a možda i one koji su danas na vladi i koji će sutra biti u opoziciji. Najzad, gospodo, što se tiče redakcije koju je predložio g. Tomljenović i koja se razlikuje u toliko •od čl. 14. po projektu Ustava vlade g. Pašića, što je drugi stav izostavljen iz ovoga člana i prenesen u prelazna naredjenja. Kao što vidite, gospodo, ništa se u suštini nije izmenilo. Jer ovaj postupak gospode iz vladajućih grupa, da član 14. podele na dva dela: jedan da ostane u čl. 14., a drugi da prenose u prelazna naredjenja, to nije nikakva dobit.

Е5 politički trik, to je udica, da se na nju namami po koja od opozicijonih grupa. Jer prelazna naredjenja su sastavni deo Ustava. Prelazna naredjenja koja treba da traju 4 godine su sustavni deo Ustava, i ta prelazna naredjenja znače mnogo više nego sam Ustav. Mi pristajemo da se unese u Ustav: »slobodna štampa ne postoji«', adase u prelaznom naredjenju kaže: »štampa je slobodna«. Mi bismo radije pristali na to. Jer su prelazna naredjenja mnogo važnija nego ovaj Ustav, po kojima se sloboda štampe suspenzuje za 4 godine i ostavlja se odrešene ruke vladi da suspenduje slobodu štampe na 10 godina, i onda ovakav Ustav ne znači ništa. Ja mislim gospodo da ceo ovaj posao ne znači ništa. Prema svima intencijama koje su jasne kad je reč o velikim grupama: one su voljne praveći trikove manevre da bi koju od opozicionih grupa privukle k sebi, one su gotove, da daju izvesne koncesije. Ja se obraćam gospodi iz opozicije i ponovo naglašujem, da sve ovo što se izostavi od reakcionarnih odredaba u nacrtu Ustava, to gospoda iz vladajućih grupa rezervišu sebi u prelaznim naredjenjima. To za nas iz opozicije nije uteha. Jer u prelaznim naredjenjima vlada zadržava sebi suvereno pravo, da sve te reakcionarne odredbe primeni na nas s brutalnošću s kojom su primjenjivale protivzakone uredbe i naredbe, a koje i sad vladaju i kojima još se uvek vlada u ovoj zemlji. Ja držim, gospodo, da svi oni koji bi hteli da glasaju za novu redakciju, koju predlaže g. Tomljenović ne smeju gubiti iz vida strahovito ograničenje koje sadrži prvobitni član 14. prvobitnog Ustava vlade g. Pašića i koji glasa za ovu redakciju, glasače za ograničenje koje ne ostaje u broju nego se samo pomera, jer drugi stav čl. 14. se briše, ali se premešta u prelazno naredjenje. Vrši se ponovno jedan trik, jedan manevar, i ja držim da gospoda iz opozicije imaju toliko uvidjavnosti da pariraju manevre vladajućih grupa. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Ima reč g. Vujičič. Milorad Vujičič: Ja sam na prvom mestu za punu slobodu štampe, a na drugom mestu sam za potpuno ograničenje štampe od zloupotreba i na trećem mestu sam za pronalazak pravoga krivca, koji učini štamparsku krivicu. Stojeći na ovim gledištima kao bitnim uslovima za slobodu štampe, ja nalazim da se sva onasadrže u ovom predlogu, koji je podneog. Tomljenović, samo bi tome predlogu dodao još i ovo, posle onoga stava gde se kaže da se listovi mogu zabranjivati: »Ali i u tom slučaju vlast je dužna za 24 sata po izvršenoj zabrani sprovesti delo sudu, a ovaj je dužan takodjer za 24 sata osnažiti ili oništiti zabranu«. Gospodin Ministar za Konstituantu prihvatio je već ovaj moj predlog, kojim se dopunjuje predlog g. Tomljenovića, te će tako predlog sadržati sve one uslove, koji su potrebni za razvitak štampe. Zbog toga o ovoj stvari nemam ništa