Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

68

Stenografske beileške

više ni da govorim. Ali, kako su neka gospoda ovde izjavila bojazan odnosno ustanovljenja cenzure za vreme rata i mobilizacije, smatram za potrebno da i u tom pogledu kažem nekoliko reči. Vi znate, da je vojska odbrana zemlje i potpora reda i zakonitosti u zemlji. Prema tome kad se naredjuje mobilizacija znači, da je zemlja u opasnosti bilo iznutra bilo spoIja, i onda vlada koja naredjuje mobilizaciju, potpuno je u pravu što je naredjuje. Ona naredjujući tu mobilizaciju, nesumnjivo mora voditi računa da li je bilo neophodne potrebe da se ona naredi, jer kao što znate mobilizacija je skopčana sa velikim i teškim troškovima. Pa kad je zemlja u opasnosti spolja ili iznutra, onda je dužnost zakonodavčeva, da obezbedi sve ono što treba da naredjena mobilizacija može postići svoj cilj. Gospodu ne treba da bune izrazi »opšta« i »delimična« mobilizacija, jer je to sve jedno. Opšta se mobilizacija naredjuje onda, kad se pozivaju svi vojni obvezanici, a delomična kad se poziva samo jedan deo ovih. Bila dakle mobilizacija opšta ili delimična, znak je da je zemlja u opasnosti bilo spolja bilo iznutra, i zato je dužnost zakonodavca da za takav slučaj obezbedi onaj cilj, koji se hoće mobilizacijom da postigne. Delimična mobilizacija n. pr. može biti onda, kad se pozove samo prvi poziv, a ne poziva se drugi ili treći poziv ili se ne poziva posljednja odbrana. Prema tome, nepotrebno je uslovljavati, da se cenzura može zavesti samo za vreme opšte mobilizacije, a ne i za vreme kad se mobilizacija delimično naredi. Delimična mobilizacija može biti isto tako važna kao i opšta mobilizacija. (Dr. Živko Jovanovič.: Mi mislimo na delimičnu mobilizaciju radnika). To nije vojna mobilizacija, nego jedna vrsta vežbe. Prema tome kažem da gospodu ne treba ništa da buni, da se u Ustav unese ova odredba onako, kako je predlažemo. Neko je kazao da mobilizacija može da bude za vreme manevra ili vežbe. To, gospodo, nije mobilizacija, to je pozivanje na vežbu ili na manever, jer kao što sam kazao- mobilizacija se naredjuje samo u slučajevima-kad je zemlja u opasnosti spolja ili iznutra, Sem toga, ne treba niko da zamišlja da se mobilizacija vrši samo u jednome delu zemlje. Mobilizacija se nikad ne vrši tako, nego se vrši po kategorijama pojedinih vojnih obveznika: pozivaju se n. pr. prvo obveznici I. poziva, pa onda 11. ili 111. poziva iz cele zemlje, a nikako samo obveznici iz jednoga kraja. To sam smatrao za potrebno da kažem radi objašnjenja. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Ima reč g. Ministar Pravde-Marko Gjuričić. Ministar Pr av d e Marko Gjuričić: Molim vas gospodo, pitanje koje je na dnevnom redu nesumnjivo je od najveće važnosti. Sloboda štampe u drugim zemljama pitanje je prvoga reda. Na to se mora obratiti najveća pažnja. A gospoda koja su učinila mnogobrojne zametke i prestavila da je ovaj

član koji govori o štampi reakcionaran čak i u onom obliku kakav je podnet od strane g. Tomljenovića s pristankom vlade, a uzsaradnju obe grupe koje su na vladi, ta gospoda traže neko veće obezbedjenje i traže da prilikom redigovanja ovoga člana u Ustav udju i mnogobrojni detalji kojima će se obezbediti štampa. Gospodo, kao što je g. Tomljenović u svome govoru kazao, a to je tačno, da države koje se stvaraju nisu to u svojim nacrtima Ustava predvidele. Ni u Ustavu nacrta nemačkog socijalističkog, ni u Češkoj, ni u poljskom ustavu nema ničega od onoga što mi dajemo ovim našim projektom i naravno još manje od ovoga što se traži od strane gospode iz opozicije. Pa, gospodo, kad jedna nemačka socijalistička država može da kaže u Ustavu o štampi, da je štampa slobodna u granicama zakona i to- tamo se smatra da je dobro, ovde kod nas, gde takodje imamo da stvaramo državu i da donesemo Ustav i da rešimo najhitnija pitanja koja stoje s tim u vezi, traži se da u Ustav udju najsitniji i najmanji detalji i da tako potpuno obezbede štampu kako oni misle, a što po pravilu nikako ne treba da udje u Ustav no bi to trebao da bude predmet najozbiljnije ocene kad se bude donosio sam zakon o štampi. Predlog g. Vujičiča i njegovu dopunu koju je on dodao predlogu g. Tomljenovića ja primam da i to bude sastavni deo vladinog predloga ovoga člana 14. koji govori o štampi, jer taj dodatak koji je učinio g. Vujičič takodje je jedna od garantija slobode štampe da će sud imati vazda da donese odluku o krivicama, koje proističu iz zakona o štampi. Ne stoji ovo što su pojedina gospoda govorila da je ovde ovim članom Ustava, kako je predložen, ustanovljena kolektivna odgovornost lica koja se spominju da su odgovorna. On to ne ustanovljava. Kazato je izrično zakonom će se odrediti kako će oni odgovarati. Znači, da je zakon slobodan prilikom ocene njihove odgovornosti da je utvrdi. Dakle ta odgovornost nije kolektivna, nju ima tek sud da je utvrdi. (Dr. Sima Markovič: Znači nije ni isključena). To pitanje o isključenju odgovornosti više lica za štamparske delikte nije pitanje ni u koliko prosto, nego, je pitanje vrlo teško. Ja mogu da vas uverim da najugledniji pravnici veoma se razlikuju sa svojim mišljenjima u tome pitanju i najugledniji nemački pravnici stoje na tome gledištu da se odgovornost pisca ne može isključiti ma da urednik stoji koji- odgovara i da- onaj koji je pisao treba da odgovara. Dakle ta odgovornost treba da bude predmetom jedne ozbiljne studije i to će se izvesti u specijalnom zakonu o štampi, a ovde se ona ni u koliko ne prejudicira. Gospoda su zamerila pa tvrde da je nekakav trik izveden i da je to udešeno time, što je jedan deo redakcije kako je predložena od strane g. Tomljenovića, bačena u prelazna naredjenja.