Ritam

IAN CURTIS DANI POSLE VEČNOSTI?

Dana 18.05. 1990. godine navršava se deset godina od smrti I ana Curtisa, pevača mančesterskog sastava Joy Division. Svaki časopis koji se bavi muzikom, a iole drži do sebe, pozabaviće se Curtis/Division fenomenom u broju koji bude tužnom datumu. Rad svih pravovemih Divisionaca, „Ritam” se

odlučio za jeretički pristup celoj stvari. Možda će nekko to nazvad udarcem s leda, ali ljudi koji će to potpisati, baš zbog značaja ove gmpe za цјШ same, odustali su od nog biografija-diskograflia-hagiografija рпstupa, pokušavši da iz drugog ugla osvetle celu stvar.

APPENDIX Lat. appendix, dodatak, dopua, prilog knjizi ili dein; Riječ se ne odnosi toliko na autorov tekst „Smrt skrivena, riznica nevidiva i svetlost neimeniva”, objavljen u „Studentu” aprila 1989., koliko na čipjenicu da će uticai Joy Division „biti teško prepoznatljiv u onome što je nekada bilo zvano pop”. Zato, nakon prvog teksta koji se bavio načinima recepcije Joy Division i ovoga, koji govori o putu grupe same, smatram da se potreba pisanja o njima dovršava. Svjetlost kojom se žari nebo nad nama, znamo, njemu ne pripada. Tako ni smrt, kojom je ovijena atmosfera oko Joy Division, ni život za kojim su žudjele njihove pjesme, nisu pripali njima. Pristati na ovako radikalnu, prividno manihejsku, opreku znači priznati da sudbina/djelo lana Curtisa i Joy Division ima svečovječansku važnost, stoga važnost i za nas. Obavezni smo da taj dug obrazložimo i, po mjeri naših moći, ukažemo na mogućnost njegova poravnanja.

Smrt, o kojoj govorimo kada govorimo o Joy Division, te i fascinacija njome, ishode iz samo jedne stvarne i tragične smrti: samoubistva koje je lan Curtis izvršio u ranim jutamjim časovima 18. maja 1980., njime dokinuo postojanje grupe. Ona, koja je simvol svih ostalih jest i jedina o kojoj neće biti riječi. Osam godina docnije je Paul Motley, govoreći o „Atmosphere” kao posljednjoj pop pjesmi, potvrdio i - jednom izrečenu tvrdnju o Curtisovoj smrti kao smrti popa samoga. No ona svoj svesmisao zadobija tek kada u popu prepoznamo istinski Gesamtkunstwerk (sveobuhvatno umjetničko djelo, çjelovitu umjetninu), konačno postvarenje sedmostoljetnog postrenesansnog sna o ponovnom sjedinjenju umjetnosti i života, jednom razdvojenih u pobjedi „kojuje prirodni čovek odneo nad duhovnim čovekom” kako je pisao Nikolaj Berdjajev. Kako se takva - životu obretena-sinteza upodobila smrti moguće je poznati tek otkrivanjem načina na koji se u lanu Curtisu i Joy Division vaplotio istovremeno i „savrseni haos” i „savrseni red”, dakle: kako je osnovna dihotomoja poslijerenesansne umjetnosti - patrijarhanog i matrijarhalnog, htonskog i uranskog, avangardnog i retrogardnog, etc. - ukinula shizofren odnos između života i urpjetnosti, ali ne i raskol unutar sebe same.

55