RTV Teorija i praksa

emisije о otporu protiv Nemaca ni za trenutak ne pobuđuju utisak da su Nemci neki evropski cmci koje bez zazora možemo napadati. Bavljenje tom »velikom« nacionalnom temom, po mom mišljenju, nije izraz neprevazidene prošlosti. Ta »prošlost« označava zajedništvo, koje jača povezanost jugoslovenskih naroda. 4. Bio sam razočaran velikim udelom filmskih priloga, pa i filmova iz oblasti kulture, koji su bili veoma starinske izrade. Šteta novca i materijala! Nameće se pitanje da li je to karakteristično za političke prilike u zemlji u kojoj se možda ne može drukčije. Čini se kao da je samo po sebi razumljivo da se mnogo toga ne može raditi, a ipak je slobodan' prostor neuporedivo veci nego što misle stručnjaci za program. Ne, mislim da je napredak mladih autora, režisera, reportera i drugih preskroman. To naročito važi za informativno-dokumentarne programe. Retko sebi dozvoljavaju teme koje su iznad površinskog, uobičajenog, uhodanog (ko ne voli da gleda lepe sličice pejzaža?). Istina, partija je »tabu«, pa ipak je kritika raznih pojava u jugoslovenskom društvu itekako moguća, i to, mislim, ne samo ona koja je »na liniji«. Odgovorni urednik beogradske televizije je u diskusiji rekao: »Moramo obradivati akutne društvene problème«. Neka formalna opažanja UZ ODGLEDANI PROGRAM 1. Čak je i u redovima jugoslovenskih televizijskih radnika izazivala nelagodnost činjenica da masa emisija ne bi smela naći put do malog ekrana, jer su samo »radio s nepotrebnim slikama«. I po 45 minuta su ređali gledište za gledištem, čak i kod istorijskih tema gde, bez sumnje, postoji zanimljivo filmsko gradivo ili fotografije. Slika i reč su cesto neuravnoteženi, a kamera ne dolazi do izražaja (primedba se odnosi na dokumentarce i igrane filmove). 2. Nivo režisera je veoma različit, i navodi na zaključak о veoma različitom obrazovanju, о velikim razlikama u kvalitetu »škole«. Čini mi se da mnogim ljudima omogućavaju da prave emisije iako po našim, nemačkim, merilima tome nisu dorasli. Što se toga tiče, moram još jednom reći da vrlo maio režisera zna šta je slika, šta je redosled slika, šta je ritam slike, čak i šta je dokumentacija. Isuviše cesto se radi samo о prefotografisanju. 3. Malo pažnje je posvećeno umetnosti reza i montaže, ne samo u dokumentarnim, nego i u umetničkim programima.

120