RTV Teorija i praksa

od svake propratne slike, u kojima je ona zbilja, na prvom mestu. Takva su, recimo sećanja učesnika, na pr. svedoka nekog značajnog istorijskog događaja, i dr. Ali takav zaključak ne vredi i za emisiju u kojoj, na primer geolog sedi pred kamerom u studiju i govori ili čita (!) svoj članak ili udžbenik. Da li će takva emisija privući pažnju gledalaca ili će ih na vesti da isključe televizor i kad samo predavano e, ima inače neko didaktičko obeležje? I da li su samo diđaktičkasvojstvadovoljna da bi se napravila dobra obrazovna emisija? Očigledno je da —■ nisu. U Sjedinjenim Američkim Državama, gde je obrazovni televizijski program znatno stariji od našeg, dugotrajnija su i obimnija proučavanja njenog efekta na gledaoce. U knjizi Ricarda Berka »Obrazovna televizija« sakupljena su iskustva grupe istraživača. Evo šta su neki od njih zabeležili posle dvadesetak godina proučavanja: »Iskustvo ne potvrduje da jedna vrsta televizijske tehnike vise doprinosi učenju od druge. Za učenje je, međutim veoma važno da vizuelni materijal bude jasan i da lece bez prekida.

Nema dokaza da takozvani kontakt »oči u oči« između predavača na televiziji i gledalaca ima nekog efekta na učenje. Predavanja, intervjui ili panel-diskusije ne mogu se smaltati boljim metodima od nekih drugih. Gledaoci »podnose« širok dijapazon obrazovnih serija, pa se ne može zaključiti da пеке od njih stvaraju otpor kod gledalaca, mada, sa druge strane, to što пека serija nailazi па dopadanje ne mora značiti da je gledalac iz nje mnogo naučio.« Očigleđno je da autori obrazovnih televìzijskih emisija moraju da budu inventivni, i vesti i prilagodljìvi. Njihovo deio treba da podstiée unapređivanje nastave u školi (kada je namenjeno najmladim gledaocima), da obrazuje i vaspitava, pomaže vaspitaču, a da sve to čini na privlačan, zanimljiv način, neosetno; jednom rečju, treba da bude atraktivnije od običnog predavanja ili teksta u udžbeniku. Kada to autori budu sfavatili, možda će praviti zanimljivije emisije. I imaće znatno vise gledalaca.

128