RTV Teorija i praksa

Sveta Lukić

NOVA NARODNA MUZIKA I DALIE OSTAJE OZBILJNO PITANJE

Voditelj: Je li bilo šimda u toj muzici? Pevačica: Pa bilo je. Voditelj; Ko je kriv: autori, izvođači . ..? Pevačica: Svi. Voditelj: Kako svi? Pevačica: I publika. Voditelj: Još sta bi mogia da kažeš? Pevačica: Pa ... to je težak zadatak. Voditelj: Zašto? Pevačica: Pa . . . možda sam ija imala šund . . . (Iz intervjua u jednoj emisiji Radio Beograda 1972. godine) Masovna kultura ima danas i u Jugoslaviji nekoliko već uobličenih, štaviše izrazitih manifestacija. Jedna od njih verovatno prva i centralna jeste tzv. nova narodna muzika, za koju sam jednom prilikom rekao da je u njoj sve problem, počevši od naziva ... pa redom, do unutrašnjeg sklopa ili strukture i do poslednjeg sloja, njenog značenja. Od početka, ona se javlja na radio-talasima. Posle oslobođenja, prvo se tako reći pored famozne »narodne muzike u obradi« da bi zatim postala pravi njen oponent. Nastavljajući jednim delom prividno, u ponečemu i stvarno tradicionalnu, izvornu narodnu pesmu, a ponekad i tzv. starogradsku pesmu, odnela je übrzo prevagu i nad ta dva prethodnika da bi na kraju übedljivo pretekla moderna zabavnu muziku. Veé desetak godina nova narodna muzika je kućni problem cele radio-televizije, prvenstveno Radio-televizije Beograd, naročito ako se u razmatranje uključi i produkcija gramofonskih ploca. Nova narodna muzika pretvorila se od pratećeg fenomena u preteću silu u kulturi. Ona se na naše oči pretvorila u industriju zabave; primitivnu, neuku, agresivnu, talentovanu, ali neselekcionisanu, sa ogromnim nanosom šunda. Bez pomoći, bez plana i orijentacije sem sopstvenog snalaženja i nesumnjivog, fantastičnog odjeka na tržištu ona je, po koncepciji i kvalitetu, stvorena po meri svojih kreatora i Ijubitelja . . .

129