RTV Teorija i praksa

različite stvari, citavo široko polje; neprecizno se i opisuje samo njeno ponašanje i kretanje, nekmoli da je ona obaveznije definisana. Ranije se obično isticala kao glavna karakteristika »anonimnost«, odnosno »kolektivnost« narodnog muzičkog stvaralaštva. U novije vreme muzikolozi to negiraju konstatujući i u ovoj sferi individualnu kreaciju, kompozitorski princip. Zbog toga moramo da se obratimo jednoj definiciji narodne muzike koja je do skoro u stručnim krugovima važila kao poslednja reč nauke. Usvojena je na VII konferenciji Međunarodnog saveta za narodnu muziku u Sao Paolu, 1954. godine, i glasi ovako: »Narodna muzika je ona muzika koja se preko mnogih generacija potčinjavala procesu usmenog prenošenja. Na taj način, kao proizvod evolucije, zavisila je od tri glavna činioca : a) kontinuitet koji vezuje prošlost i sadašnjost, b) variranje koje se zasniva na stvaralačkim impulsima pojedinaca ili grupe, i c) selekcija društvene zajednice koja određuje forma u kojoj narodna muzika i dalje živi.« ls Reklo bi se da je ova definicija u skladu sa najautoritativnijim odredbama narodnog stvaralaštva uopšte. Pomenuću samo dve: jednu u Vukovom predgovoru prvoj knjizi Srpskih narodnih pjesama, izdanje iz 1824. godine, i drugu u studiji velikog savremenog komparatiste Yiktora Žirmunskog Epsko stvaralaštvo slovenskih naroda i problemi uporednog proučavanja epa. One ne obuhvataju toliko detaljno na sva tri faktora koji se navode u definiciji narodne muzike, datoj u Sao Paolu, ali je suština ista, odnosno ekvivalentna. U navedenoj definiciji narodne muzike glavni akcenat, ako ne i jedini, bacén je na distribuciju: ko je prenosi, kako je prenosi, u kom obliku? Kakva je ona to se izričitije ne govori. Karakteristično je sto se za nju, u tom smislu, na centralnom mestu upotrebljava pokazna zamenica »ona« dakle, suviše uopštena oznaka, tako reći prazna. Posle ovakvog rodnog pojma, vrsna razlika, tj. glavna specifična odlika obeležava se istorijskim procesom »usmenog prenošenja« te, muzike što u svakom slučaju predstavlja sužavanje njene evolucije. Tri

1) Journal of the IFMC (INTERNATIONAL FOLK MUSIC COUNCIL). Cambridge, 1955, 6—7.

131