RTV Teorija i praksa

sistemom javnih komunikacija ogleda prvenstveno u krutom i jednostranom diktiranju vrednosti i ciljeva, odnosno, samih okvira u kojima se mogu kretati javne informacije i izražavati javno mišljenje. U takvim uslovima mehanizam javnog informisanja postaje puki privesak i neposredni instrumenat određenih centara političke i državne moći, a pasivna pozicija sredstava informisanja i politike prema tim centrima »rezultira u masovnoj pojavi informativnih stereotipa sa jakim primesama ideološkog i propagandnog manipulisanja mišljenjem i ponašanjem građana.«* Na taj se način informacija i sredstva javnog informisanja preobražavaju od sredstava za, u sredstva nad njihovim potrošačima, nad javnošću. To je stanje u kojem se »vizija masovnih medijuma kao plemenitih veza čovečanstva koje prepliéu globus • gubi pred stvamim likom masovnog komuniciranja kao gigantskog sredstva übeđivanja kojim se mogu übediti narodne mase, politički usmeravati, formirati javnp mišljenje i prodavati im svaku robu«.** Sredstva javnog informisanja sve značajnije utiču na razvitak savremene i društvenog života. Taj uticaj omogućava, s jedne strane, sve sire i svestranije prosvećivanje ljudi, širenje progresivnih, opštečovečanskih vrednosti, dovođenje čoveka u poziciju subjekta koji svojom aktivnošću utiče na svoju sudbinu i tokove društvenog života, a, s druge strane, može biti zloupotrebljen kao opasan instrumenat dehumanizacije, zaslepljivanja, raspirivanja mržnje i falsifikovanja istine. Sa zabrinutošću se posmatra procès otudivanja tih masovnih medijuma i njihovog pretvaranja u sve snažniju silu iznad društva, čiji uticaj konstantno prodire kroz sve pore života. Taj procès teče srazmerno sa otudivanjem politike i političkog odlučivanja, koje sve vise postaje privilegija otuđenih centara sa društvenom moéi zasnovanom na raspolaganju viškom rada i na monopolu nad informacijom.

* Isto, str, 57

** France Vreg: Sociološki aspekti proccsa društvenog komuniciranja u sistemu samoupravljanja, Simpozijum: »Informacija i samoupravljanje«, Beograd, 1965. godine, str. 39—40.

23