RTV Teorija i praksa

najamnog odnosa u umetnosti, karakterističnog za građansko društvo (пека budu spomenute ove dirljive reči Jaše Prodanovića: »Pesnici su u nas, s malim izuzetkom, bili politički meki, pregibljivi i popustljivi, a cesto i materijalno potrebiti«) ni pretnje umetniku uništenjem, karakteristične za fašizam (ovde se spomenimo reči Tomasa Mana: »zlo koje se svakodnevno počinjavalo i počinjava nad telima, dušama i duhovima, nad pravdom i istinom, nad Ijudima i čovekom«), Mi se, рак, možemo samo kretati ka daljem podruštvljavanju televizije, koje će u svom razvoju sve više smanjivati prostor za delovanje regresivnih snaga. Podruštvljavanje televizije, odnosno što potpunije ostvarivanje toga procesa, prava je prilika za razbijanje monopola u umetničko'm radu i otklanjanje onoga što zovemo privatizacija programa, a što je velika prepreka za ostvarivanje društvene funkcije programa, pa i skladnijeg i potpunijeg ostvarenja društvene angažovanosti umetničkog stvaranja. Još uvek znatan broj umetnika, znanih i neznanih, ostaje odvojen od televizije, i to ne po svojoj volji, a priroda umetničkog stvaranja na televiziji je takva da zahteva stalan kontakt sa sredstvom. Tu, praktično, tzv. stvaralačko ćutanje i povlačenje nije uvek moguće i cesto može biti, makar sa stanovišta sredstava, ravno stvaralačkoj smrti. i uvek,. ostaje nada koja omogućava da se preživi. Јег, napokon, umetničko deio stvara umetnik a ne sredstvo. Naravno, nužno je i da televizija podržava umetnikove пароге, imajuéi u vidu bas ciljeve koje i pred umetnika i pred nju postavlja društvo. Medutim, ta drama umetnika i njegovog dela parcijalna je prema onoj drami kretanja masa prema stvaralaštvu kao šireg iskazivanja umetničke nužnosti u ukupnoj društvenoj angažovanosti stvaranja i van televizije i na televiziji. Na žalost, svi smo se dosad isuviše kretali uobičajenim prostorima i nalazili se tek na rubovima saznanja о tom fenomenu i praksi koja tek dolazi. No kako smo о tome govorili drugde, na drugi način i drugim sredstvima, a tek . nam predstoji naučno bavljenje tim fenomenom, ova razmatranja ne završavamo uobičajenim zaključcima, datim logikom zatvaranja kružnice. Istina, dalje pomisli se još kao celovite ne radaju ili se, tek u nastajanju, vrtložno kreću kao da nastoje da pokažu neslućenu složenost koje su nam cesto preuzete, najčešće jednostrane predstave, sasvim istisnule iz našeg sklopa mišljenja.

78