RTV Teorija i praksa

(istorija, teorije o masovnom komuniciranju). Što se tiče poglavlja u kojima se obrađuje novinarska teorija i praksa, naročito u štampi i radiju, možemo reći da je Slavković na svom terenu. Njegov metod i rad pisanja odlikuju se time što za svaku vrstu žumalističke aktivnosti izlaže najpre teorijsko mišljenje, polazeći uvek od marksističkog shvatanja uloge štampe, a zatim izlaže praktičan rad novinara ilustrovan obiljem primera iz prakse. On je naročito znalački definisao glavne oblike novinarskog izražavanja, analizirajućih ih u svim njihovim mnogobrojnim i raznovrsnim vidovima. Kao novinar sa bogatim iskustvom, Slavković je znao da odabere karakteristične primere iz naše prakse (ne pribegavajući prepisivanju primera iz stranih udžbenika). Gledano s te strane, ova knjiga može zaista posiužiti kao koristan priručnik svakom onom ko želi da se bavi novinarstvom. Delovi knjige rađeni na osnovu literature čine nekoliko poglavlja na početku i kraju knjige. U tim poglavljima obrađeni su pojeđini problemi koje autor nije posebno

istraživao, a smatrao je da su važni za poznavanje suštine novinarstva i informisanja. Na ove delove imamo i najviše primedbi. Рге svega, tekst je i suviše opterećen citatima. Među citiranim autorima ima i onih čiji radovi, po našem mišljenju, nemaju takav značaj za teoriju novinarstva kakav im je dat u ovoj knjizi. Zatim, ođeljak o kibemetskom shvatanju informacije i komuniciranja mogao je da se drugačije obradi, ili sasvim da izostane. Stiče se utisak da autor nije uložio dovoljno napora, ili nije imao dovoljno vremena, da materiju sintetizuje i izloži svojim rečima, već je išao linijom manjeg otpora pribegavajući čestim citatima. Jedna knjiga pisana sa pretenzijama da predstavija udžbetdk o novinarstvu trebala bi da bude manje opterećena citatima, pa čak i konkretnim primerima iz prakse u trećem delu knjige. U svakom slučaju, knjiga Dušana Slavkovića »Osnovi novinarstva i informisanja« predstavlja, i pored izvesnih manjkavosti, značajan doprinos teoriji novinarstva, pogotovu kad se ima u vidu da je ova oblast u nas vrlo malo istraživana.

Dr Mihailo Bjelica

RAĐANJE TELEVIZUE, sl. 24

116]