RTV Teorija i praksa

PRILOG TEORIJI NOVINARSTVA

Dušan Slavković: OSNOVI N0 VINARSTVA I INFORMISANJA Beograd, Radnička stampa, 1975.

Dušan Slavković je jedan od retkih novinara u nas koji se, pored svog profesionalnog rada u redakciji bavi i proučavanjem teorije i prakse novinarstva. Do sada je objavio tri knjige iz ove oblasti: »Novinar i novinarstvo« (1971), »Uvod u novinarstvo« (1973) i »Osnovi novinarstva i informisanja« (1975). Prva knjiga predstavlja sintetizovano iskustvo jednog dugogodišnjeg novinara, a namnjena je mladim Ijudima koji tek ulaze u novinarstvo. Druga knjiga, koja obrađuje istu materiju, rađena je sa većim ambicijama. Autor se nije oslanjao samo na svoje iskustvo već i na rezultate istraživanja. Za pisanje knjige koristio je obimnu literaturu ođ skoro sto radova naših i stranih autora. Ova knjiga Slavkovića dobila je nagradu Radio-televizije Beograd kao najbolje delo iz oblasti masovnih komunikacija napisano 1972. godine. Od strane žirija ocenjena je kao najzrelije i najliterarnije delo iz ove oblasti, a njene osnovne vrline su; »jasnoća stila, ilustracija stavova brojnim praktičnim primerima, informativnost i praktična upotrebljivost. Najnovija knjiga Dušana Slavkovića »Osnovi novinarstva i informisanje« rađena je sa još većim ambicijama. Prema rečima samog autora, ona treba, u odnosu na predhodnu knjigu, da predstavlja »usavršenu, proširenu i produbljenu teoretsku misao, detaljnije razrađene principe novinarstva, profesije koja je nepravedno i neopravdano zapostavljena u našem društvu, iako se o njoj, o njenim problemima, teškoćama i đelikatnostima vrlo malo zna u javnosti spremnoj da je ponekad olako osudi.«

Knjiga ima tri dela, a svaki deo podeljen je u nekoliko poglavlja. Prvi deo sadrži autorova uvodna izlaganja o novinarskoj profesiji, zatim kratak pregled istorijskog razvoja masovnih komunikacija u svetu i Jugoslaviji, pregled teorija o masovnom komuniciranju i priloge o sistemu informisanja i organizaciji novinarskog rada. Drugi deo, koji čini osnovu knjige, posvećen je oblicima novinarskog izražavanja u štampi, rađiju i televiziji. U posebnim glavama obrađeni su glavni žanrovi: vest, izveštaj, komentar, intervju i reportaža a u jednom odeljku govori se o naslovima i najavama. U trećem delu autor piše o nekim pitanjima teorije i prakse novinarstva, koja nisu obrađena u predhodnim poglavljima. Na kraju knjige dat je popis korišćene literature, koji sadrži preko 200 bibliografskih jedinica. Već na osnovu sadržaja knjige može se videti da je autor proširio temu (mada je osnova ostala ista). Pored toga što je dodao dva nova poglavlja (istorijat masovnih komunikacija i odeljak o naslovima i najavama), on je proširio i ostale delove, a naročito poglavlje o teorijama masovnog komuniciranja, u kome je sasvim novi odeljak »Kibernetsko shvatanje informacije i komuniciranja«. Po načinu obrade, i izvorima kojima se autor služio, knjigu »Osnovi novinarstva i informisanja« možemo, grubo uzevši, podeliti na dva đela: veći deo koji je pisan na osnovu sopstvenog iskustva i zapažanja iz novinarske prakse (organizacija novinarskog rada, oblici novinarskog izražavanja) i manji deo koji je pisan uglavnom na osnovu literature

[115