RTV Teorija i praksa

RTV I OBRAZOVANJE ŠKOLA SAMOUPRAVLJAČA I RADIO

Branko Petrović

U masovnom ideološko-obrazovnom radu socijalističko samoupravno društvo našlo se pre nekoliko godina pred veoma ozbiljnim pitanjima; zar je, škola kao oblik rada zaista neprimenjiva u obrazovanju proizvođača i samoupravljača za uspešnije ostvarivanje samoupravljačkog čina? Škola samoupravljača predstavlja veoma zanimljiv i dragocen odgovor na to pitanje. Njene polazne pretpostavke obuhvatale su traganje na sledećim linijama: škola antiškola, predavač antipredavač, uloga rada, tako da u središtu pažnje bude sam čin negacije tradicionalnlh svojstava škole pređavača, radija i ■—- potvrđivanje drugih, nužnih oblika ovih medija. Ova pobuna protiv nečega i pobuda za nešto u oblicima učenja i metodima i đejstva međija bili su u eksperimentalnoj 1971/72. godini (Smeđerevska Palanka) u prvoj proveri u samom zametku. Ali osnovne linije onoga Sto je valjalo negirati i, s druge strane, novoga što je valjalo potvrđivati, bile su još tada jasne. Da je škola samoupravljača kao oblik masovnog ideološko-obrazovnog rada uspela, pokazuje činjenica što je tokom četiri godine kroz ođeljenja Škole samoupravljača »Milentije Popović« prošlo 83.000 polaznika a Školu trenutno pohađa još 26,000 polaznika. Kakvi su rezultati vidi se još bolje iz kretanja broja odeljenja i polaznika, što je započeto u Smeđerevskoj Palanci, a proširilo se i u raznim mestima drugih republika:

Socijalistička Broj Broj Godina Republika opština polazrtika 1972/73. Srbija 62 10.000 Makedonija 12 3.000 1975/76. Srbija 93 16.900 Crna Gora 15 3.250 BiH 8 1.350 Hrvatska 2 180 Makedonija 12 4.000 Polaznici škole samoupraljača najvećim su delom mladi Ijudi, i to radnici klasičnih radničkih zanimanja (preko 80%). ŠKOLA ANTIŠKOLA ZA ODRASLE Moramo se podsetiti koje su bitne odlike škole. Nju karakteriše plan i ptogram, celovitost, sistematičnost, utvrđeni ritam, početak i završetak, disciplina, beleženje izostanaka i striktno traženje opravdanja, ispitivanje i ocenjivanje, »prolaženje« i »padanje«, korišćenje udžbenika, audiovizuelnih sređstava itd. Tradicionalnu školu osobito karakteriše relacija nastavnik—učenik. Bez obzira na sva nastojanja da se odnos između ova dva činioca u relaciji subjekt—objekt izmeni, da se uvedu nove eksperimentalne i druge metode i postupci i da se, prema tome, škola kao oblik oslobodi nekih ranijih atributa trađicionalnosti i klasičnosti, sa stanovišta obrazovanja ođraslih uvek ostaje jedna široka margina nepovoljnosti oblika škole. Postoje raznoliki činioci na koje ukazuju autori kada govore o

132;