RTV Teorija i praksa

Đorđe Kostič

JEZIČKA OGRANIČENJA I JEZIČKE SLOBODE

lako u jeziku postoje praktično neograničene mogućnosti izražavanja, ipak postoje i izvesna ograničenja. Od tih ograničenja u velikoj meri zavisi i sloboda individualnog izraza. Mi bismo jezička ograničenja mogli podeliti na nekoliko grupa. Svaka od njih bi zaslužila i posebnu pažnju. Nas će ovog puta interesovati ona ograničenja u jeziku koja potiču iz govornih navika Ijudi. Čovek obično tih svojih govornih navika nije svestan, pa se ta ograničenja, koja od njih potiču, mogu nazvati i skrivenim. Međutim, govorne navike Ijudi same su po sebi složen jezički fenomen. One počivaju na jezičkim uzusima sredine iz koje je ponikao govornik. Mi obično ne govorimo na isti način sa svojim neposrednim članovima porodice, bliskim rođacima ili dobrim prijateljima sa kojima se svakodnevno družimo, kao što govorimo sa manje poznatim Ijudima, ili onima koje slučajno srećemo. A sasvim drukčije govorimo na nekom manjem skupu ili radnom sastanku, čak i sa Ijudima s kojima se svakodnevno srećemo i sarađujemo. Govorne navike su veoma čvrste. Šira podloga govornih navika mora se uvek imati na umu kada razmišljamo o slobodi ličnog izraza. Postoji jedno ograničenje koje je po svome kvalitetu drukčije od onih koje sredina govorniku nameče, to je ograničenje koje potiče iz poznavanja predmeta o kome govorimo, Ako je predmet razgovora takav da ga dobro poznajemo imačemo više slobode izražavanja no onda kad nam je predmet razgovora manje poznat ili nedovoljno poznat. O tim ograničenjima ovde neće biti reči. Ograničenja o kojima će ovde biti reči mogli bismo nazvati subjektivnim za razliku od onih koja bismo mogli nazvati objektivnim, a koja se nalaze u prirodi jezika, u njegovim zakonima i normama. Ta ograničenja, koja potiču iz jezičke prirode, pripadaju fonološkoj, gramatičkoj i sintaksičkoj strani jezika. Jezička pravila možemo koristiti i u razvijanju

133

JEZIK